visoku inteligenciju je izmislio čovjek kako bi pomogla u problemima i rješavanju problema ako i kad se stvore ponekad u našoj civilizaciji. i to je ok.problem nastaje međutim kad ta visoka inteligemcija koja je stvorena ljudskim umom i matematikom počne da ulazi u atome čovjeka analizirajući matematički(drugo ni nezna)i emocije i ponekad ono životinjsko u čovjeku koje se ponekad pojavi i koje je u izvjesnoj mjeri i zdravo. u visoke inteligemcije ne postoje emocije, ona je savršeni zbroj logike i racionalizacije, čista matematika bez rezerve.
a sad se postavlja pitanje prvenstveno čovjeku i cjelokupnom čovječanstu:jesmo li sretni s tim svim?jesmo li sretni što nam je dan proračunat i vrijeme isto do u sekundu?jesmo li sretni što znamo otprilike koliko kilokalorija smijemo pojeti a da ne izgubimo zarađene kilo kalorije kako bi bili na gubitku ili na gubitku?želimo li takvu budućnost našoj djeci? čovječe?želiš li budućnost tvog djeteta vođenu visokom inteligencijom bez emocija?želiš li?
pitanje postavljam čovjeku/ljudima koji rade u korist te visoke inteligencije:mogu li i koliko su vrijedne suze i smijeh/radost ljudskog bića?par dolara plaćenih vremenom?
Post je objavljen 25.10.2017. u 20:36 sati.