Marketing
To boli anđele, priča Stare Kosti, outsider art
Sakriven iza grma, bacim kamen prema čovjeku koga nisam volio. Brzo se okrenem i pojurim koliko me noge nose prema obližnjoj šumi u strahu da me ne opazi. Nekoliko minuta sam tako čučao sakriven iza jednog drveta, kada me prepadne iznenadno šuškanje iza leđa. Okrenem se i vidjeh čarobnjaka Čirila Buma kako sjedi na korijenju starog hrasta. Do njegovih nogu, na suhom lišću, ležao je njegov prijatelj, mladunče zmaja Hektor. Vjerojatno su ovdje bili neko vrijeme i promatrali me.
- To ga je zaboljelo - reče Čirilo.
Nervozan zbog njegove sposobnosti da se često pojavi na neočekivanim mjestima, rekoh pomalo grubo: - Kamen ga nije pogodio. Ništa mu nije!
- Ne mislim na čovjeka koga si gađao kamenom, nego na tvog anđela - odgovori Čirilo Bum.
- Anđeli ne osjećaju bol, oni su moćna duhovna bića, ne možeš ih povrijediti, to je tako jednostavno!
Čarobnjak Čirilo Bum me je pogledao umornim pogledom, bio je to pogled nekoga tko zna mnogo a sada mora sve to objasniti nekome tko zna jako malo. Prođe nekoliko trenutaka u tišini, kao da se dvoumio da mi odgovori.
- Dječače moj, ništa nije jednostavno, ništa se ne događa bez posljedica - polako odgovori čarobnjak Čirilo Bum - U trenutku začeća svakog živog bića stvori se i jedna zaštitnička sila koja se veže uz njega, mnogi je zovu anđeo. Da čuva i vodi njemu određeno biće, anđelu je dužnost i uspješan će biti ako je biće svjesno o postojanju veze među njima i ponekad reče: Čuvaj me od zla! Moraš znati, dječače moj, da ta veza ima i drugu stranu. Kada sagriješiš, tvoj anđeo će osjetiti mučninu pa čak i bol. Grješnici, ljudi zle ćudi, oni koji misle samo na sebe, škrci raznih profila i njima slični, muče svoje anđele. Bolno je saznanje da ima anđela koji trpe nezamislive bolove, njihova plemenita tijela egzistiraju u grču koji ne popušta. Teško je biti anđeo, dječače moj, tvrdnja stoji da je to najgori posao koji postoji.
-Ali, što su oni krivi, anđeli to nisu zaslužili! - povikao sam.
Čarobnjak Čirilo Bum ne odgovori ništa, okrene glavu i zagleda se nekud u daljinu. Mladunče zmaja Hektor, duboko udahne i izdahne, pogleda me pa sklopi oči.
Stajao sam trenutak dva kraj njih pa se okrenem i potrčim kući, plačući.
Post je objavljen 23.10.2017. u 17:07 sati.