Marketing
trst - stari gospodin na razmeđi carstava
u davno doba prvobitne šopingomanije dolazili smo u grad s one druge strane, strepeći hoće li nas na granici opaliti ili nam oduzeti ono malo trapki, šminkice i kerefeka. kao i o većini drugih mjesta s ovog područja postoje dokazi prethistorijskog naseljavanja, ovdje su živjeli i vladali iliri, veneti, rimljani, bizantinci, franci, mlečani, napoleon, pa austrougarska monarhija. a onda - talijani. poslije toga njemačka, pa nakon savezničkog bombardiranja postaje slobodna zona, do /54, a onda potpuno prelazi italiji. vraćali smo se iz venecijanske zračne luke, i ovakav pogled gotovo je potpuno izbrisao čežnju za šopingiranjem, a pokazao mi dotad neprimjećene ljepote ovog raskošnog grada
.
na ulicama mediteranski kaos, uz more se gubi k.u.k. pedanterija, ha, ha. i ljepote na koje smo često potpuno slijepi jer nas ometa žurba. a ovim su ulicama hodali i fizičar bolzmann, joyce, jules verne...
šetnja do kaštela Miramare, prekrasnog dvorca za nadvojvodu Maksimilijana. na žalost, prekasno smo došli, ovaj put nam nije dostupna kraljevska raskoš
. i ja nisam nadvojvotkinja Charlotte 
. nadvojvoda je bio brat franza josefa, onog istog koji je u lovranu imao svoj ljetnikovac i svoje metrese. u mehiku je zapatta streljao maxa jer on kao predstavlja reakcionarni elemenat. 
posljednja želja? da mu sviraju la palomu! da, taj napjev je postojao u to doba.
kojim putem?
ne znam tko je autor ovog spomenika vojnicima, no izgleda sjajno i upečatljivo
.ovu je pozu usnimio Branimir II (inače, u istri imam još jednog dragog branimira, u kojeg sam svojevremeno bila jako, jako zatelebana, a danas smo najbolji prijatelji).
fantastična vizura Trga ujedinjenja Italije, trga koji je rastao i širio se stoljećima, da bi u prošlom zadobio konačni izgled, a dodatkom osvjetljenja u ovom mileniju i završni "touch"
.
prekrasna skulptura Uge Härdlta, Venera koja izlazi iz morske pjene. iz fontane je izlazila morska voda. fascinanstno osvjetljenje i prizor koji oduzima dah.
Tetida, kćerka boga Okeana, autor Giuseppe Pokorny, iz ove fontane izlazi svježa pitka voda.
ispred zgrade gradske općine (municipija) je raskošna fotnana koja kao da je višestruko starija od svih okolnih građevina. giovanni mazoleni izgradio ju je poovicom 18. st. kao izvor pitke vode za građane, ukrasivši je simbolikom tada poznatih kontinenata:
konj je simbol europe, krokodil obje amerike, lav je afrički i deva azijski predstavnik. australija još onda nije bila otkrivena pa je nema, a na vrhu se nalazi kip žene- tršćanke, koja raširenim rukama dočekuje trgovce i pomorce iz cijelog svijeta
.
golema građevina nije se baš dopadala tršćanima jer im je izgledala kao ogromni kavez s tim silnim prozorima, vertikalama i horizontalama, ali su se , kao i svi drugi, naviknuli
. arhitekt bruni (nemam pojma jel ima neke veze s onom karlom) je nagovorio kipara cenedu da na vrhu smjesti sat koji ima i svoje udarače i pokazivače prolaznosti vremena: dva brončana maura, starac i mladić, micheze i jacheze, naizmjenično udaraju i na puni sat oglašavaju vrijeme.caffč degli specchi. fantastična kavana u kojoj se može i prigricnut
. unutrašnjost je u originalnu kompletno bila obložena kristalnim raskošnim venecijanskim ogledalima. na žalost, kad su naši osvojili grad u drugom svjetskom ratu, patizani peke dapčeviča dobili su kao glavni zadatak borbe protiv kapitalističkog, buržoaskog i nacističkog mentaliteta svojom konjicom razoriti i porazbijati i uništiti sva ogledala
. kasnije je ciljela kavana restaurirana, no nikad više onako kakva je bila prije udaraca konjskih kopita.
ovo je bilo zaleđe općinske zgrade, splet malih uličica kojima su se vukli sumnjivi tipovi, dileri i - putane. sad je prepun malih slatkih art-kafića
jedna od brojnih raskošnih fontana, neptun i njegov trozubac. nisam doznala tko je autor djela.
još jedna od palača grada.
teatro giuseppe verdi, iako ga je gradio talijan, pa sliči na milansku scalu, austrijanci su još dodali svog arhitekta pa je zgrada dobila još i bečki štih.
ovaj program! ovaj program!!! karte se nabavljaju debelo unaprijed, i to po paprenoj cijeni. gleč, u istoj sezoni gledat i slušat i bellinija, wagnera, bizeta, mozarta, rossinija, verdija, čajkovskog, pučinija...
i na kraju, nakon raskoši grada, otprati nas sv. servolo prema sloveniji...
Post je objavljen 22.10.2017. u 20:07 sati.