Vidjela sam tri boje, jednu ljepšu od druge, vidjela sam tvoje oči jedne noći, pričao si, riječi su zavađale moje malo srce, a mene nije bilo.
U sobi Mjesec prepun sebe i svog sjaja vratio me na granice prostora gdje nisam bila, pokazao je umore koje nisam doživjela i dok zauvijek gledam tu sjevernu zvijezdu i njen platinasti odsjaj iznad usnule panorame moga grada, Zemlja je opet u meni zadrhtala, oblak je prošao, taman i siv, predivan i dalek.
"Moj put, put bijelih oblaka"… daleko je daleko taj oblak od mene, oblak moje mladosti, opet dalek i nedostižan, a ti vidiš da sam ostala ista i te silne godine što sam ih dijelila sa tobom nisu me promijenile.
Pokreti tvojih energičnih usana još uvijek u meni izazivaju one titraje i želje, znao si potaknuti sviranje harfe u tankim žilicama nervnog sistema, znao si odvesti moj dah daleko od mene i ne vratiti mi ga... znao si, a znaš i sad.
Snovi te donose, dan te odnosi, "Ljubav koja nema kraj", postoji li tako nešto?
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava. Citat čl. 229. st. 2. Kaznenog zakona:
„Novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine kaznit će se tko bez navođenja imena ili pseudonima autora objavi, prikaže, izvede, prenese ili na drugi način priopći javnosti tuđe djelo na kojemu je označeno ime ili pseudonim autora ili na nedozvoljen način unese dijelove tuđeg djela u svoje autorsko djelo ili dozvoli da se to učini.“