hey Joe, živim opasan život
misli
neprestano balansiram na oštrici
noža
mogao bih
poginuti
mogao bih se lako
samoozlijediti
u ruci mi
ljubav traje dvije godine
u pothodniku susretnem punicu
prijekornim glasom upita
zašto čitam tu-i-takvu literaturu
razumijem njezinu zabrinutost
ona je žena sa sela
sila u nje je jaka
a ovaj je brak tek startao
i već je na skliskom području
ne mogu si pomoći, odvraćam
batak ili bitak
imati ili biti
autentična ili neautentična ličnost
na proslavu Dana neovisnosti
pristižem s
o koristi i šteti povijesti za život
prijekorni pogledi upućeni su iz lože
živim opasan život
ipak ne oštrim žilete pod piramidom
pažljivo ih brusim na nulerici
dok se ne utanje do neuporabivosti
činim baš sve u dlaku isto kao što je radio moj djed
u poratnim godinama drugog sv. rata
živim opasan život
prečesto sam u knjižnicama
iako vozim Uber
u rukama mi eksplozivne knjige
noću, umjesto da se prepustim snu
preispitujem postupke seciram dan
analiziram međuljudske odnose
izrađujem psihološke profile
promišljam egzistenciju Jastvo
introspekcije su redovne, kao u ostalom i stolica
vidim sebe-dječaka na obali kako se igra kamionom
prilazim i pitam ga o genezi morala
on se smiješi, majmunče malo
nakon toga mi se obično riga
ali činim to istim onim porivom kojim manekenka
gura prst u ždrijelo nakon svakog dobrog obroka
u mraku oko mene nervozno trepću diode električnih uređaja
moj osobni disko-klub
živim opasan život
na rubu sam svijesti
ulazim u bijelu svijetlost na kraju tunela
prolazim kroz prizmu i raslojavam se
na osam obojadisanih ja
svaki od nas kreće svojim putem
spreman da i dalje živi
vraški opasan život
Post je objavljen 18.10.2017. u 09:01 sati.