Marketing
O svemu što te pripada, zombijima i patagonijskim lignjama
Uzmi sve što te pripada. Imaš na to pravo. Ljudsko pravo. Iako ti ne treba, uzmi sve. Jer te pripada, samo zato.
Uzmi, jer ovdje ionako svi uzimaju, a ako ne uzmeš ti, uzet će netko drugi. Iako mu možda ne treba. Jer je bitno imati.
Uzmi, jer je to jedino bojno polje na kojem ne držiš bijelu zastavu. Jer se na njemu osjećaš kao vitez, ratnik, junak. Ovdje možeš urlati, okružen onima koji urlaju, svaki u svom smjeru. I jurišati, okružen onima koji jurišaju, svaki u svom smjeru. Svaki u svom smjeru iako je neprijatelj isti: sustav. Jer nitko do vas ne zna kako izgleda.
Sumnjaš da su sustav "oni", tamo gore. "Oni", koji su sve rasprodali, imaju masne bankovne račune, i boli ih kurac. "Oni", koji su namirili svoje potomke. "Oni" koji donose rupičaste zakone kroz koje se provlače i "oni" i njima slični, a o koje se saplićeš ti i tebi slični. "Oni" koji zapošljavaju svoje rođake, kumove, prijatelje, bez natječaja. Postavljaju ih na ključna mjesta kako bi si međusobno pogodovali. "Oni" koji su pokrali, koji kradu i koji će krasti. Zbog "njih" tvoj sin odlazi u Njemačku, kćer u Irsku, mama u Italiju prati guzicu vršnjacima a tata čeka red za dom koji, ako ga i dočeka, ne možete platiti ni da sva primanja stavite na jednu hrpu.
Samo od krvi i od mesa, ojaren, razočaran i sit - želiš se osvetiti.
Ti - medicinska sestra, učiteljica, policajac, šumar, pravnica, građevinar, blagajnica, student, žena, umirovljenik, stolar, obrtnik, poduzetnik, liječnik, muškarac, vozač autobusa, balerina, arhitekt, ugostitelj, inspektor rada, trgovac, znanstvenik, vatrogasac, novinar....
Ti, sa svim imenima i prezimena, imaš ih više milijuna.
Baš zato, osveti se. "Njima". Uzmi sve što te pripada jer tako i "oni" rade. Budi na prvoj liniji fronte mrguda, lažova, lopova, kukavica, licemjera. Osveti "im" se tako da mlohavo radiš, da ti ne bude stalo prema kolegama, prema šefovima, prema klijentima i pacijentima, radi na pola jer "oni" više od toga ne zaslužuju. Prihvati svaku budalaštinu koju ti serviraju i ispucaj se po društvenim mrežama, prihvati je poslušno al' izvršavaj je polovično, ne daj "im" ono što od tebe traže. Budi policajac u otrcanim cipelama, budi vatrogasac bez adekvatne opreme, budi učiteljica koja podučava iz pristranih udžbenika, budi liječnik s nedovoljno sterilnog materijala kažnjen za prekovremeni rad, budi blagajnica s 2.000 kn plaće, budi obrtnik koji ne može naplatit svoju uslugu, budi vozač autobusa koji ni ne zna kad se zadnji put naspavao, budi ugostitelj koji zna kako varati fiskalnu blagajnu, budi... Budi poslušan, inertan, rezignirani zombi. Radi na crno, radi na sivo, nemoj pobogu plaćati porez jer će ga "oni" ionako profućkati lošim odlukama. Nemoj štrajkat, šteta vremena, ionako se ništa ne mijenja. I iskreno vjeruj da ništa ne možeš promijeniti, tko si pak ti?! Ti se razlikuješ. "Oni" - svi su "oni" isti.
Ako stjecajem okolnosti baš i ne spadaš u prosjek, šuti, nemoj ni ti štrajkat. Glava nek' ti služi za frizeraj, noge za kupovinu cipela, ruke za manikuru i lijepi sat, šuti i radi to što radiš, kupi svako toliko novi mobitel, auto ili nekretninu, ne gledaj one ispod ni one iznad, grabi dok je prilika i dok more nekim čudom ne ishlapi, osiguraj se. Tu i tamo plati porez, da ti ne sjedne porezna, i drži radnike na minimalcu, spremačice plati na ruke.
Budi jadan, pošalji djecu u inozemstvo, imaj mizernu penziju, rodi sedmoro djece i lupaj institucijama po vratima da ti ih hrane, budi jednostavno zločest prema svima, i lijen, kad ti se ukaže prilika, prodaj djedovinu Rusima, Nijemcima, Dancima, pa plači za manjkom lokalpatriotizma i izumiranjem autohtonih papkara, utrpaj u bazen što više turista, hrani ih patagonijskim lignjama, slušaj što ti kaže šef što mu je rekao šef što mu je rekao šef a njemu njegov, ako radiš - ne mijenjaj ništa, ionako ti plaća neće biti veća, šuti, čekaj penziju, idi u prijevremenu... nema bijelih zastava, uzmi sve što te pripada! Kažem ti, uzmi "im", igraj "njihovu" igru.
Post je objavljen 16.10.2017. u 20:57 sati.