Malo san ja proučija tu Istanbulsku konvenciju.
Ka prvo svi oni koji kažu da se ton konvencijon ne uvodi rodna ideologija, lažu, jerbo eto u dokumentima vijeća Europe lipo piše kao jedan od glavna četiri cilja, je i uvođenje roda, tako da ako neko naprokida muškarca koji se osjeća ka žena, ima se to tretirat ka nasilje prema ženi.
Zanimljivo je da ako neko naprokida ženu koja se osjeća ka muškarac, to se isto tretira ka nasilje prema ženi jer niko se nije sitija Madagaskarskon konvencijon zaštitit muškarce.
Osim toga sve ono šta se nalazi u Istanbulskoj konvenciji je obuhvaćeno hrvatskim zakonima, osim šta mi ne pripoznajemo zločin iz časti i genitalno sakaćenje, jer se to eto kod nas i ne događa.
Zanima me eto zašto konvencija ne zabranjuje i muškima obrezivanje, valjda da je Charles Darvin, tija da muški nemaju kožicu, napravija bi ljude od majmuna bez kožice.
Ono što je također sporno je što se maloljetne djevojčice izrijekom nazvivaju ženama. Djevojčica od 12 godina nije žena, jednako kao što dječak od 12 godina nije muškarac, njih su obadvoje djeca.
Deklaraciju je ratificiralo malo više od pola članica vijeća Europe.
Vrlo važna činjenica je da su mnoge države od onih koje su potpisale iskazale rezervaciju prema pojedinim djelovima konvencije, što znači da konvencija nije sveto pismo, te se ne mora prihvatiti u cijelosti onako kako je napisana.
Recimo Poljska je konvenciju prihvatila na način da ne prihvaća ono što je u suprotnosti s njihovim ustavom.
Zbog svega navedenog jasno je da ne treba žuriti s ratifikacijom, jer sama ratifikacija ne znači baš previše, jer eto Turska je ratificirala konvenciju, pa sad vas ja pitam vjerujete li da se u Turskoj poštuju prava žena na zadovoljavajućem nivou.
Dakle možemo zaključiti da je sva trenutna histerija, nepotrebna, i zapitati se koji je razlog da nas zagovaratelji ratifikacije lažu.
Post je objavljen 16.10.2017. u 20:09 sati.