Pregled posta

NEVJEROVATNE INKARNACIJE HRVATSKIH I SRPSKIH NAUČNIKA I UMJETNIKA

Listajući Krležinu Opću enciklopediju te gledajući slike raznih likova iz povijesti, padala mi je tako na um neporeciva sličnost sa nekim također slavnim ličnostima iz našeg doba, odnosno 20/21. stoljeća. Došao sam do zaključka, da bi oni doista i mogli biti inkarnacije tih historijskih velikana kulture. Možda se neće sa mnom složiti u nekim slučajevima – primjerice, kada se radi o nekom modernom 'komedijašu' koji bi onda trebao biti utjelovljenje neke 'ozbiljne' osobe iz povijesti. Mislim da se ovo u toku raznih re-inkarnacija odista i dešava, da ljudima jednostavno dosadi biti smrtno ozbiljan, te u novoj inkarnaciji požele biti onda i neka vrsta 'klauna'. (Ako se sjećate, francuski aristokrat Rene d'Anjou, čija je inkarnacija komičar Oliver Hardy, te momci ou Leta 3, kao inkarnacije Zrinskog i Frankapana).
Kao jedan primjer gore navedenog (što će mi vjerovatno osporavati), prilično sam siguran kako je sadašnja inkarnacija Alberta Einsteina, dječji pisac Predrag Raos. I sam sam najprvo pomislio da je njegova inkarnacija brat Nenad, koji je odista i fizičar u sadašnjem životu; međutim – vjerujem sada da se radi upravo o drugom bratu, koji nije fizičar .
Srodam primjer imamo u Srbiji, gdje je inkarnacija književnika Laze Kostića (1841-1910), također jedna vrsta komedijaša, pod imenom Boris Bizetić. Stariji čitatelji ga se sjećaju po bendu sa kojim je parodirao narodnu muziku, 'Rokeri sa Moravu'. Iako su mnogi skloni potcjenjivanju ovog sastava, radi se zapravo o duhovitim tekstovima, sa jednom satiričkom notom, i kritičkom 'žaokom'. No, on je također bio i kompozitor (napisao je neke od najboljih pjesama Mikija Jevremovića), te je ranije nastupao i kao kantautor, međutim nije imao toliko uspjeha kao sa pomenutim bendom. Objavio je i nekoliko knjiga poezije.
U ovu kategoriju spada i Zoran Prodanović Prlja, pjevač kontroverzne grupe Let 3. On je kao što sam jednom bio već spomenuo, inkarnacija pjesnika Petra Preradovića (1818-1872). Preradović je bio visoki oficir (dogurao je bio čak do čina general-majora), u vrijeme austrijskog cara Franje Josipa [inkarnacija Rade Šerbedžija]. Počeo je poeziju pisati na njemačkom, no kasnije je pisao rodoljubne stihove pod uticajem Ivana Kukuljevića.
Književnik i pedagog Dositej Obradović (1739-1811) rodom je iz Vojvodine, kao i Laza Kostić. U svojim studijskim putovanjima, neko je vrijeme proveo i u Zagrebu, bio je također jedno vrijeme učitelj u Dalmatinskoj zagori. Žudio je za sticanjem znanja, te je postao jedan od najobrazovanijih ljudi na južnoslavenskom prostoru svoga doba. Ovaj velikan kulture i prosvjetitljstva 18. stoljeća se, po mom mišljenju inkarnirao kao glumac Milan 'Lane' Gutović, kojeg se sjećamo po ulogama u nekim filmskim komedijama, ponajprije iz filma „Tesna koža“.
U enciklopediji sam naišao na podatak da je književnik Kostić, između ostalih, prevodio i djela njemačkog pisca Heinricha Heine-a (1797-1856). A inkarnacija ovog potonjeg, po meni je hrvatski duhovni pisac Bruno Šimleša. Čitajući njegovu prvu knjigu „Sudbina duše“ nisam se mogao oteti utisku da se radi o jednom prepotentnom mladom čovjeku, i zapravo sam se čudio, odakle mu takva samouvjerenost, kao da je svo znanje svijeta popio. No, u svjetlu saznanja o ovoj njegovoj inkarnaciji, stvar nekako postaje jasnija. Heine je naime, jedan od najvećih njemačkih književnika 19. stoljeća. Zapravo, on je bio napustio njemačku domovinu pod teretom cenzure, zbog svoje velike kritičnosti, prema pruskom društvu, koje je kao što znamo bilo poprilično militaristički nastrojeno. Godine 1831. bio je emigrirao u Pariz, gdje je živio i radio, sve do kraja života.
Književnik Borisav Stanković (1876-1927) bio je mlađi suvremenik Laze Kostića, prema nekim procjenama najbolji srpski književnik svoga doba. I on je kao i Heine neko vrijeme bio proveo u Parizu. Nije bio profesionalni književnik – radio je kao carinik, poreznik, te uglavnom, kao državni službenik. Čak i u Ministarstvu prosvjete, bio je opet činovnik.
Zvuči malo nevjerovatno, ali mislim da se Stanković inkarnirao, u svojem narednom utjelovljenju kao Farrokh Bulsara - u Zanzibaru u Africi, godine 1946. Kao tinejdžer Bulsara se preselio u Englesku, te je na Ealing Art Colledge studirao umjetnost i grafički dizajn. Godine 1970. zajedno sa gitaristom Mayom i bubnjarom Taylorom formirao je grupu pod nazivom „Queen“, te je promijenio ime u - Freddie Mercury. Pisac u ranijem životu, u ovom novom postao je - pisac hitova grupe, koja će postići svjetsku popularnost. Radio je taj posao dobro – on je autor 10 od 17 hitova na albumu „Greatest Hits“ grupe Queen.
Kao i Obradović i Kostić, književnik (i političar) Vuk Drašković je rodom iz Vojvodine, mada mu familija potiče iz istočne Hercegovine. Pošto nosi (neosporno) hrvatsko prezime, može se pretpostaviti da je dalekim porijeklom zapravo Hrvat. Poznata je činjenica da su Hrvati iz istočnog dijela Hercegovine prelazili na pravoslavnu, isto kao i Srbi iz zapadnog na katoličku vjeru. Po meni (iako će nekima to djelovati nevjerovatno) on je inkarnacija hrvatskog biskupa iz 16. stoljeća Jurja Draškovića. (Po njemu ne nosi ime ulica u Zagrebu, već po poznatijem grofu Janku Draškoviću, iz 19. stoljeća.)
Juraj Drašković rođen je 1525. godine nedaleko Knina. Bio je hrvatski teolog, kardinal i državnik (ban). U Padovi je studirao pravo. Nakon studija bio je postao tajnikom budućeg Svetog rimskog cara Ferdinanda I [inkarnacija Al Pacino]. (U to je vrijeme Ferdinand I bio kraljem Bohemije i Ugarske, te kraljem Hrvatske.) Godine 1557. bio je postao biskup u Pecs-u. Naredne godine je održao pogrebni govor u povodu smrti dotadašnjeg Svetog rimskog cara Karla V [inkarnacija Sammy Davis Jr.].
Na Tridentskom saboru 1560. godine Drašković se bio zalagao za jedinstvo Crkve i Evrope u suprotstavljanju turskim osvajačima. Zalagao se za cjelovitu reformu Crkve i ekumenizam, te vjersku toleranciju. Godine 1563. bio je postao zagrebačkim biskupom, potom i kardinalom. Pored toga, od 1567. bio je također vršio dužnost hrvatskog bana, zajedno sa Franjom Frankapanom, a nkon njegove smrti 1572, godine sam, potom opet sa Gašparom Alapićem. Sporna je njegova uloga u gušenju seljačke pobune iz 1573. godine i kažnjavanju sudionika. Navodno je cara Maksimilijana II [inkarnacija Vladimir Lenjin] molio, da se pobunjenicima pokloni život, prema nekim povjesničarima. Godine 1578. prešao je u Gyor, gdje je imenovan biskupom i kraljevskim kancelarom. Sveti rimski car Rudolf II [inkarnacija Drago Plečko] imenovao ga je godine 1584. titulom ranga ugarskog palatina. Naredne godine papa Siksto VI imenovao ga je kardinalom.
Ime a i djelo Jurja Draškovića, do sada nisu bili, iz nekoga razloga, dovoljno vrednovani, mada je očito da je bio jedna od markantnih povjesnih ličnosti 16. stoljeća.
Dakle, kao što smo započeli sa jednim znanstvenikom, tako i završimo. Benjamin Franklin (1706-1790) bio je osim toga još i pisac, te političar. Bio je u početku svoje karijere novinar i urednik. Potom se posvetio naučnim istraživanjima. Kao što je poznato, među njegovim izumima najpoznatiji je gromobran. U svojstvu političara, sudjelovao je godine 1782. u mirovnim pregovorima sa Britancima, te bio jedan od potpisnika primirja. Inkarnacija ovog znanstvenika je po meni Korado Korlević, poznati astronom iz zvjezdarnice u Višnjanu, te nedvojbeno ličnost sa sveobuhvatnim znanjem prvenstveno iz prirodnih znanosti, ali također i iz čitavog niza drugih područja.






Post je objavljen 16.10.2017. u 18:24 sati.