Sada se čini daleko i nedostižno, ali znam da hoćeš. Doći ćeš, klupko moje maleno. Jer kako bih inače mogla osjetiti tvoje tople ručice na mojim dlanovima i kako bih mogla čuti tvoj osmjeh, kako bih te mogla vidjeti svaki put kad zatvorim oči, ako nisi tek par koraka udaljen..Ti, ti ne moraš ništa. Ti nas samo čekaj tu gdje jesi, na toplom i sigurnom, a mi..mi ćemo proći kroz sve oluje i doći po tebe. Čudo moje malo.
Trudim se već dugo vremena ne osjećati ljutnju prema cijelom svijetu zbog toga što te još nema. Svaki dan podsjećam samu sebe da nisam jedina i da ima još mama koje traže put do svog sunca. Ali nekad ne uspijevam. Nekad se čini kao da smo sami na svijetu u ovoj borbi i sa ovolikom željom za tobom, maleni. Dođu dani i događaji koji te uzdrmaju, bilo je i tragedija od kojih se još oporavljam, ali ovo je nešto što dušu razdire i što se ne može opisati. Ovo je strah i tuga, ovo je lomljenje svake kosti odjednom, ovo je vrtlog najtežih osjećaja koje sam ikada osjetila.. I sve što sada prolazim, i sve što me tek čeka u borbi za tebe, ne može se mjeriti sa ničime. Jer duša je ta koja može boljeti više nego tijelo. Neka Nebo sačuva svakoga od boli duše..
Kad mi dođeš, a znam da ćeš doći, čudo moje malo, upoznati ću te sa Svijetom i Svijet ću upoznati sa tobom i čarolijom koju ćeš donijeti. Ovo će biti nesumnjivo bolje mjesto sa tobom kraj mene, kraj nas. Svaki dan ćemo pogledati u Nebo i zahvaliti što smo tu gdje jesmo i što sam pronašla put do tebe. Više neće biti tužnih buđenja. Naučiti ću te kako poštovati prirodu i kako voljeti životinje. Pokazati ću ti kako je lijep zalazak sunca sa našeg mosta. Gaziti ćemo jesensko šuškavo lišće, skakati po lokvama kiše, smijati se na sav glas dok se gađamo snijegom.. Gledati ću tvoje okice i vidjeti čitav Svemir koji se angažirao da to mogu. Pričati ću ti koliko te volim i koliko sam te očekivala. Sve što sam godinama sanjala, sada će biti tu. Samo nam dođi..
Oprosti mi što ću ponekad stati i neću znati što ću. To će biti od silne sreće, sreće koja zablokira svaki atom bića. Sreće koju može osjetiti samo onaj tko je bio tako blizu snu, a onda mu je izmaklo sve..san, život..i onda se san vrati postane stvarnost. Sreća koja mijenja sve što se izmijeniti može, ali na bolje. Sreća što ćeš napokon biti tu. Što te neću morati zamišljati. Oprosti mi što ću te toliko voljeti da ću ti to svaki dan toliko govoriti da ću ti vjerojatno ići na živce.
Spremna sam krenuti novim putem, novim oružjem. Oružjem protiv toga dijela Prirode koji je odlučio da će moje malo čudo biti na nekoj udaljenoj planini do koje ćemo doći samo ako jako stisnemo zube i uputimo se tamo.
Moja podrška ide svima onima koji se bore da donesu svoje sunce u svoj dom, da postanu roditelji.
Moje suosjećanje ide svima onima koji su bili na korak do sunca u svom domu, ali se njihovo sunce prerano ugasilo.
Moja ljubav ide svima onima koji tuguju i boje se koliko i ja, mi..
Čekaj nas, maleno čudo moje. Krećemo hrabro po tebe.
Post je objavljen 15.10.2017. u 19:32 sati.