Helenska (Grčka) garda – Evzoni Tsoliades
Grčki gardisti koji čuvaju grob nepoznatog poginulog vojnika (vojnik pripada grčkim hoplitima) elitna su postrojba Helenske vojske iz sastava planinskog lakog pješaštva, ali se novače iz grčkih specijalnih postrojbi i dobro su obučeni za borbu.
Grčka garda utemeljena je 1868. s ciljem provedbe bojnih, ali i ceremonijalnih zadaća ispred Helenskog parlamenta i Predsjedničke palače. Danas su ostale samo protokolarne i ceremonijalne zadaće. Kako se mijenjalo društveno uređenje Grčke, od ukinuća monarhije i restauracije demokracije, mijenjao se i naziv garde: Dvorska garda, Zastavna garda, Garda grobnice nepoznatog vojnika, Kraljevska garda, Predsjednička garda.
Grčka garda odjevena je u povijesne odore klefta (palikara) koji su zapravo grčki gorštaci koji nikada nisu priznali osmansku (tursku) vlast. Baš poput ostalih balkanskih 'drumskih razbojnika' (hajduka) i grčki su napadali bogate turske konvoje na planinskim cestama te ih pljačkali.
Karakteristične odore nazivaju se fustanela (muška 'mini-suknjica' nalik kiltu), a na nogama nose drvene klompe s cofom (camblekom) naziva tsarouhi. Naziv 'evzon' prvi je uporabio Homer u svojim djelima i označavao je dobro naoružanog vojnika. Karakteristično za Grčku gardu je i njihov vježbovni (paradni, svečani) korak. Desna noga se podiže vrlo visoko savija u koljenu i snažno udara u tlo. Istodobno lijevom nogom normalno se korača.
Preko fustanele (usput ona treba imati minimalno 400 nabora koji simboliziraju 400-to godišnju tursku okupaciju Grčke) u svečanijoj prigodi nosi se i tradicionalna grčka tunika naziva chiton. Na glavi je ostao turski fez kao podsjetnik na tursku okupaciju. Inače, kada nisu na dužnosti grčki gardisti u vojarni nose modernu odoru Grčke vojske, a posljednji karakterističan podatak je da svi gardisti moraju biti viši od 195 cm.
Grčka garda borila se tijekom povijesti u Balkanskim ratovima, Prvom svijetskom ratu, Malo-azijskoj vojnoj kampanji, Grčko-talijanskom ratu, a tijekom njemačke okupacije zabilježeni su i pojedinačni otpori pripadnika Grčke garde okupaciji. Najpoznatiji takav dogodio se kada su 27. travnja 1941. njemački vojnici stigli na Akropolu Atene i grčkom Evzonu zapovjedili spuštanje grčke zastave i podizanje nacističke sa svastikom.
Mladi grčki gardist poslušao je šutke i izvršio zapovijed, ali kada su njemački časnici zatražili od njega grčku zastavu on je to odbio i s njom skočio u provaliju Akropole. Način na koji čuvaju stražu je također karakterističan. Potpuno su mirni i nepomični petnaest minuta, a potom usporenim pokretima stražari promjene stražarska mjesta.
Smjena straže vrši se svaki sat vremena, a pored gardista koji su na straži odijeveni u tradicionalne odore nalazi se i jedan u prikrivnoj odori grčke vojske čija je temeljna zadaća onemogućiti turistima bilo kakav fizički kontakt sa stražarom. Stražari ostaju nepomični bez obzira na opasnost, pa je tako zabilježeno da je tijekom demonstracija 2001. bačena zapaljiva naprava na stražarsku kućicu koja je planula.
Gardist na straži nije se pomaknuo i vatra je zahvatila njegovu odoru koja je počela gorjeti. Stražar je ostao još nekoliko trenutaka nepomičan dok ga časnik nije povukao i počeo gasiti njegovu odoru. Tijekom 2010. na samo 20 metara od stražarskog mjesta postavljena je eksplozivna naprava.
Iako je policija zahtijevala od stražara pomicanje u sigurnost, oni su to odbili i tijekom demontaže naprave ostali na svojim stražarskim mjestima. Mala smjena straže odvija se svaki puni sat, a velika smjena svake nedjelje što je i turistička atrakcija u Ateni.
Post je objavljen 15.10.2017. u 10:44 sati.