U mojoj kući sladoled se odavno smatra lijekom. Ako dijete nakon
navršene prve godine jede sladoled 365 dana u godini, nema
problema ni sa tonzilama niti sa stomakom. Grlo se navikava
na hladno i ne može „nazepsti“, a stomak se oblaže sladoledom
kao tankim filmom, štiti sluznicu, vezuje kiselinu i brzo smiruje
bolove u želucu.
Dolazila su mi djeca rado u posjetu, jer bi cijele godine obavezno
dobijala sladoled. Ako bi zgranuti roditelji rekli da djecu boli grlo,
pogledala bih i obično rekla: „Da, mama je u pravu, ne ide ovdje
sladoled... obična porcija, mora dupla!“
Moja su djeca obožavala da "odgajaju" goste. Pred svima me pitaju:
„Možemo li da uzmemo lijek?“
„Možete!“ odobrim bez znakova brige, što goste začudi. Djeca odu
do zamrzivača, izvade sladoled, sipaju dvije velike porcije i pronesu
pored iznenađenih gostiju, koji ih onda tuže meni: „Oni su uzeli sladoled!“
A na to djeca odgovaraju uz smijeh: „Pa da, u našoj se kući sladoled
zove LIJEK!“
***
Suprug je volio da zivka telefonom. Jednom me je pozvao dok
sam bila na dežurstvu:
„M. boli stomak“ kaže.
„Jesi li mu dao sladoled?“ zapitah.
„Nisam!“
„A zašto?“
„Nisam se sjetio!“
„Daj mu i zovi me za pola sata.“
Zvao me kasnije. Bol u stomaku je prestao, jer je M. sam uzeo
sladoled dok je tata zvao i uspješno završio svoje liječenje dok je on
završio razgovor!
(iz moje knjige „Tango")
Post je objavljen 20.10.2017. u 06:33 sati.