Marketing
Ruža za Zvonka
Ovako nas je Zvonko Bogdan pozvao na svoj koncert:
"Ne vredi plakati - koncert Zvonka Bogdana i 21 tamburaša"
"U Sava centar se vraćam, i ponovo dovodim sa sobom najbolje
tamburaše, uz čiju pomoć ću beogradsku publiku povesti na putovanje
muzičkom istorijom panonske ravnice. Prisetićemo se pesama iz
vremena koje se vratiti neće, putovaćemo muzikom od Visokih
Tatri i Karpata do Balkana... pa dokle stignemo!", najavljuje Zvonko Bogdan.
Koliko mi treba za razmišljanje? Sekunda. A onda odmah po karte.
Nakon toga, šta još treba? Ruža. Već je postala tradicija da na
sceni Zvonko dobije od mene jednu ružu, a ja rukoljub prije nego
je uzme. Nećemo kvariti tradiciju, zar ne?
Pa sam sada opremljena za koncert :). Da vidimo što nam je
jedinstveni šarmer priredio za večeras, osim TV koja je
snimala cijeli koncert.
Velika sala "Sava centra popunjava se do poslednjeg mesta
Na jedinom praznom mestu sjedi ruža. Nije kome je
bilo pisano da tu sjedi, nego kome je suđeno...
Veliki tamburaški orkestar TV Vojvodine prvo nas je potpurijem
vječnih melodija uveo u romantičnu atmosferu.
Zatim izlazi bard panonske muzike, čuvar divnih pjesama
kojima prijeti zaborav, Zvonko Bogdan.
Za vrijeme druge pesme, "Na te mislim" polako sam se popela
na binu i nakon posljednjeg stiha Zvonko je meni poljubio ruku,
pa primio ružu. Rekla sam samo: "Tradicija!", a on objavio
lijepo iznenađenje...
Bio je osobito raspoložen, njegovih 75 godina se po kondiciji
ne bi moglo ni naslutiti. Tijekom 2,5 sata koncerta nije pravio
pauzu, čak nije ni seo na sceni.
Na kraju je uzeo svoj šešir i mantil, okačene cijelo vrijeme na
čiviluku u dekor kavanici na bini i uz "Svirci moji" i buran aplauz
išetao sa scene.
Do sljedećeg koncerta, do sljedeće ruže...
A sve je počelo 2014, "Baš na onom divnom mestu gde
ugledah njene oči..." (na 58,39 min), kada sam Zvonku
predala prvu ružu s pjesmama mog rođaka Stanislava
(kojeg nažalost nema dvije godine...)-
Post je objavljen 12.11.2017. u 09:26 sati.