Marketing
Nenapisana pjesma...
Čekala sam te izvan vremena, na nebu prepunom noći susretah čuvaricu tuge.
Na pročelju svitanja odgonetah tajnu moje odsutnosti iz trajanja, uzroke isplakanih suza,
uzroke zavaravanja.
Na obzoru ucrtan krug, savršenstvo prostora, usnuli anđeo čuvar i ljestve prema vječnosti.
Hladnoća na dlanovima, akordi nijeme pjesme, tvoja prisutnost, dotaknuta nepomičnost vremena.
U vrtlogu nastajanja čovjeka, vidjeh knjižara i goruću knjižnicu.
Aleksandrija spava, a drevni spisi nestaju.
Vidljivost prekorači granicu horizonta, pretočio se u želje.
Sunce u očima istine, oćutih ljepotu u vremenu, u kovitlanju godina, dana, sati, trenutaka.
Proljeće je još daleko, neka, u ovoj jesni, zalutala ptica dotaknu tišinu,
u podnožju neba buknu plamen, probudi uzbuđenja,
onu tihu vatru u uglovima sjećanja
zauvijek pohranjenu.
Čekala sam te izvan vremena i susrela na vrhu svijeta u još nenapisanoj pjesmi.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 10.10.2017. u 08:28 sati.