Nije da me nešto pere ovih dana inspiracija za pisanje. No valjda bih nešto trebala reći. Slikala bih, stvarno bi, a zaista nemam vremena za ono što meni treba. Ne osjćam se baš najbolje ovih dana. Svašta se nakupilo iz privatnog života, plus brdo slika koje moram napraviti, a sad me već stiskaju datumi. I opet velim, sama sam kriva jer uzimam puno posla a svaki put kad me netko pita jel mogu napraviti.. Ma kako da ne, kako ćemo-lako ćemo.. Taj trenutak ne razmišljam o tome kakvi dani će doći, ako dođu. Nije da mi se ne slika, slika mi se ono što se meni slika, i zbog toga osjećam neku nelagodu i nervozu u sebi. Kao da imam nešto za reći, ali nije do toga da pišem već da to izbacim na platno. I sad rađe zujim nego da se primem posla...