Nemam više u vidokrugu neka daleka nebeska tijela koja se eliptično točno gibaju svojim zacrtanim pravcima, dok u vodi nečije oči gledaju i traže dno, a to je mjesto gdje se uči, prizna i zaboravlja.
Nalaktila sam se na prozor i u dalekom horizontu mladog jutra tražim na oblačnom nebu neki oblačić koji ima oblik tvojih očiju, dok me promatra nečiji pogled, ali ti postojiš kao prepreka za sve druge koji mi žele prići i rasplinuo bi ih sve u pet smjerova, rasplinuvši tako i mene.
Između trepavica osmijeh bi odletio kad se sjetim tebe, a u svjetlosni okvir stavljam tvoju sliku i vidim kako ta modra idila donosi blaženstvo kad god te pogledam.
U nekim podzemnim hodnicima još nam duše lutaju, jer se nisu srele i kao neka rajska stvorenja traže se u tim nepoznatim koridorima, a znam da će im anđeli pomoći da se sretnu.
napisano 13.7.2009. | na portalu Magicus, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
DANTE, RODEZIJSKI GONIČ, NESTAO ... VLASNIK JE OČAJAN, U POTRAZI - ZVATI BROJ