Možda eksperimentirati nije uvijek zahvalno, ali ponekad iznenadi. Možda se u meni probudila srednjoškolka koja je tamo turpijala one pločice koje smo dobivali na praksi ili se probudila umjetnica. No, kako god, kratim dane kreativnošću i vježbanjem fine motorike, a i živaca. Žica je poseban materijal i kad čovjek uzme žicu u ruke prvo ne zna što bi s njome napravio. Tada kreće borba traganja i istraživanja, pronaći ono nešto po čemu će biti zapamćena, po čemu će zasjati provučena i pretvorena u sasvim novu stvarnost. Modeliranje i čeprkanje po sebi mi dođe na isto. Istražujem sebe i svoje mogućnosti u datim okolnostima. Prizemljujem se da ne odem previše u oblake i ne počnem maštati kako postoji i drugačiji svijet u kojem će sve što radim nešto i vrijediti. Znam da postoji....ali ipak ....