.....kao da je proslo 100 godina....
A prosao je samo skoro mjesec dana..ustvari koji je uopce danas dan?

Pocela sam raditi za svoju firmu....
...biti opet sama svoj gazda...
Naporno je...
Nailazim svakodnevno na zapreke...
.....i....
...za sada ih preskacem....
Velikim skokovima
Nekad preskocim...nekad malo zapnem...
Za sada idwmo polako mic po mic...
Sjecate li se one price o zaposlenju kolegice uz pomoc nase drage zemljice?
Eeeee paaaaa...
Ukinula zemljica subvenciju...nda...
Nije im ni u kom slucaju palo na pamet to oglasiti na stranicama ikako...
Tek kad sam pokusala zasovoljiti neke uvjete ovznanili su a se to vise ne moze...
Sjecam se kolegicina glasa kad je rekla da ima losu vijest...
Eeeeee, ta me vijest kostalaaaa...
Noc iza sam se probudila u znoju...jako me to mucilo...
Nabavljati poslove, crtati...sve to sama vise nije dolazilo u obzir...
Odlucila sam da ja mogu kokegicu sacuvati...izmislila sam kombinaciju...
Za sad ide....
Radim ko pas...za male pare

Pokusavam...kopam...povremeno izadjem iz rudnika i osjetim zraku sunca na svom licu...
...ta ne zraka pomiluje i na tren je sve puno bolje..jaaaakkkoooo bolje....
I onda ponovo zaronim i kopam bez pogovora...jer kopan za sebe...
...ili se bar tako tjesim.... 
Bilo kako bilo ide...
Je li to dobra odluka ili ne vrijeme ce pokazati...
Zaostale place iz bivse firme jos nisam dobila...
Kao ni 1000kn putnih troskova...
Nda...
Bit ce...sve ga ce bi!
Post je objavljen 06.10.2017. u 20:48 sati.