čudo jedno što sve nisu radili
da bi mi omrzli poeziju!
tukli su me u školi s cesarićem po bubrezima,
s matošem po tabanima, tinom u pleksus,
kranjčevića su mi zabijali pod nokte,
čupali meso užarenim kamovom
kaštelanom zavrtali ruke,
gušili me a. b. šimićem,
osljepljivali parunicom,
istezali vidrićem,
tadijanovića stavljali na vene da mi siše krv kao pijavica,
glavu stavljali u škripac između nazora i gorana pa stezali,
s krležom u prahu trovali mi hranu,
puštali noću u sobu mumificiranog marulića,
presoljenim mažuranićem tažili mi glad,
a zatim me nalijevali hektolitrima razvodnjenog šenoe,
pomiješanog sa trećinom lucića i petinom harambašića,
a sve to da bi u meni zatukli svaku ljubav prema poeziji.
i ništa!
Post je objavljen 06.10.2017. u 08:50 sati.