teško je prosuditi koliko ti je još preostalo
metara mokrog zida oslikati bojama koje
iscjeđuješ iz svoje kože, koliko još imaš
vremena za stizanje do ruba, do kraja.
uživaš u neusiljenoj igri nanošenja spektra
na bijelu plohu neumitnosti, i podatnu i opiruću;
umjetnik si, zid si, boje si, kist si, nacrt si.
a kada dođeš do konca, do svršetka, kada
ponestane farbe, kada zaustave se pokreti,
ostat će dovršena suha freska bez slikara,
zadržat će se slikar, ali bez vlažnosti.
Post je objavljen 05.10.2017. u 18:39 sati.