Marketing
Vrit ili vrt
Kako vrijeme brzo prolazi. Prije godinu i po dana nenadmašni @brod u boci napisao je post pod nazivom „Sizif među maslinama“.
Kako dosta često činim, napisao sam poduži komentar, završivši ga rečenicom: „Čuj, brode, a da ovaj komentar objavim kao post kod sebe? Još da ga malo doradim 'motikom'. Bilo bi li to dobro?“
Brod mi odgovori:
Semper, samo piši, ovo moje ti je i tako bio "okidač"
Spremio sam komentar s idejom da ga objavim kao post. No vrijeme klizi kao pijesak kroz šake, pogotovo kad te spopadnu boleštine pa se protiv njih boriš pišući ironične postove šegačeći se i s bolešću i sa samim sobom. Neki dan kopajući po direktoriju „Neobjavljeni postovi“ naletih na spremljeni tekst, pa uzeh 'motiku' da ga malo doradim.
Vrit ili vrt
Prvo da riješimo riječ vrit za koju @brod kaže da označuje otprilike površinu koja se mogla prekopati motikom kroz jedan dan. E, ako je to tako, onda je sigurno i riječ vrt nastala iz te riječi vrit, samo što su 'zakopali' jedno slovo – i.
Drugo, napisah mu: 'mislim da ćeš raditi sve dok budeš mogao, tek ćeš onda to sve poslati vrit (u šupak na kajkavskom). I sam sam znao štihati gredice u vrtu, lijepo ih formirati i onda na njima ništa ne saditi. Radio sam tako nekoliko godina, jer mi je bilo ćejf štihati.'
A onda došlo neko 'novo doba puno svjetlosti' i na mom bregu pojavio se međimurski tajkun odlučivši da iznad vikendice sagradi svoju 'vikendicu', predračunske vrijednosti desetak miliona kuna. Ubrzo nas je posjetio pa se poveo ovakav razgovor:
„Bi prodali vikendicu?“, pita tajkun.
„Ne“, kažem ja i nastavim „a što će vam kad gradite dvorac?“
„Srušit ću je, treba mi prilaz mojoj kući!“
Zbog toga sam mislio da mu je nikada neću prodati. Imao sam tada još snage i vjere u budućnost. Danas nemam ni jedno ni drugo.
Prošlo je nekoliko godina, - snaga me izdade, srce oslabi, koljena klecaju i bole – pa odlučih prodati vikendicu zajedno sa vrtom (vritom). Kroz sve to vrijeme budući kupac je marljivo gradio svoje velebne dveri.
A nije ni moja mala vikendica bila za ruglo. Podrum - radionica (zbog nje sam je manje-više i gradio), dvije pomoćne prostorije i radnički WC; prizemlje - kuhinja zajedno s dnevnim boravkom, mala sobica i kupaonica s WC-om; potkrovlje - sve u drvetu kao jedna prostorija s dva kreveta (danas su u Samoboru), sve sam sam uradio. Tlocrtna površina 6,6x6,6 m. Maksimalna koja su propisi u tim 'mračnim' vremenima dozvoljavali za vikendice. Barem za nas obične 'smrtnike'.
Najvrednije mi je bila velika kaljeva peć. Skupo smo je platili. Znao sam naložiti vatru i nakon obavljenih poslova u vrtu (vriti), ako je vani bilo hladno, sjesti u fotelju ispred nje, otvoriti vratašca pa nakon pojedenog jegera, kruha i luka, uz 'pivce za živce' promatrati igru plamenih jezika. Na njoj je stajao originalni ruski samovar kojeg sam donio iz Rusije (tada SSSR-a).
Dugo je vikendica i nakon prodaje stajala osamljena i polako propadala. Srećom, peć smo spasili i sad grije kuću rodbine mog susjeda iz solitera.
Konačno je došlo vrijeme da se vikendica sruši. I tajkun to učini. Ne mogu mu predbacivati. Što je obećao to je i uradio.
Gdje je nekad bio podrum vikendice, sad radnici grade parkiralište za tajkunovu motornu ergelu. Kažu da su iskoristile moje potporne zidove: „Stručnjaki su rekli da su dobro napravljeni!“
I tako nema više ni vrita, ni vrta, ni vikendice. Ostala samo tuga i sjeta u mojoj duši.
Ne odlazim više tamo.
Post je objavljen 04.10.2017. u 23:31 sati.