Da zaključim s ovim. Kao da se može zaključiti i staviti točka. To je Pandorina kutija.
Povremeno se u zadnje vrijeme mentalno zabavljam s ovom temom. Zanimljivi su mi rasponi u kojima mi se kreću ideje i zaključci. Na primjer, možda jučer, pomislim kako je cijela jedna takva ideja o istovremenom voljenju više osoba, u ovom svijetu u kojem živimo, najobičnija utopija. A tako nekako i je. Ljudi su generalno glupi, zatucani, indoktrinirani, ljubomorno-posesivni, uglavnom, ograničeni na razne načine. U takvoj stvarnosti, ova ideja ne može opstati.
Ipak, upravo sada, mislim da ništa nije prirodnije nego da se voli više osoba ( za one koji su se uključili nešto kasnije u naš program, znate kako to na tv-u i radiju vole povremeno reći; mislim na voljenje više osoba u onom smislu u kojem ste navikli da bi se trebalo težiti voljeti jednu jedinu osobu u životu, onako, kao u bajkama, tog vašeg princa, tu princezu).
Zašto se voljenje te jedne jedine osobe, ako je moguće za cijeli život, ako je ikako moguće!, forsira i promovira kao jedini pravi i kao super put. To zvuči gotovo kao reklama. Nađi jednu osobu i voli ju. Ti imaš srodnu dušu, i to jednu, samo jednu. Nađi ju, voli ju, oženi ju, ne oženi ju, svejedno, budi s njom, ali ono cijeli život, ništa manje. Jer samo tako to može biti prava stvar, da se cijeli život mazite, pazite, volite, poštujete, cijenite, podržavate, spavate u istom krevetu (osim kada niste u krevetu ljubavnika/ice), da koračate zajedno, vas dvoje idealno spojenih, da imate jednog ili nekoliko potomaka, da skupite ponešto materijalnih dobara, ako je moguće što više, da ih ostavite nasljednicima. Sve to je jedan začarani krug. Kada uđete u njega, više i ne znate da ste u njemu. Jednostavno ste tu gdje jeste, stvari su takve kakve jesu, život je takav kakav je, s vremenenom neminovno postaje rutina, neminovno!, osim ako ste rijetki sretnik koji gura svoj film. Zašto se na voljenje jedne osobe gleda kao na ideal... Glupost. To nema veze sa stvarnošću, kao što ni jedna reklama nema veze sa stvarnošću. Svrha reklame je da vam proda proizvod. Ideja voljenja jedne jedine osobe je proizvod. Društvo i država su stvorili taj proizvod i oni imaju dobre razloge za to. Ja općenito ne volim reklame, uvijek su mi sumnjive, neprestano imam osjećaj, i to je točan osjećaj, uvijek se pokaže kao ispravan, da mi netko ide nešto podvaliti. S ovom reklamom i s ovim proizvodom je ista stvar.
Državi, i ne samo njoj, odgovara da ima barem naizgled uređene stvari. Cijeli niz praktičnih stvari. Država voli statistike, voli da je sve registrirano, popisano. Iz perspektive države, registrirani ljudi u parovima su dobra stvar. Čak i ne moraju biti registrirani, i tome je kroz zakone već doskočeno, dovoljno je da ste toliko i toliko s nekim i nakon što jeste, država vas automatski tretira kao da ste registrirani. Za državu je to super. Lakše je voditi evidencije. Riješen je problem dodjeljivanja prezimena djeci, i dalje je ustaljeno da to bude mužjakovo prezime, patrijarhat živi vječno. Pojednostavljeno je i pitanje nasljeđivanja. Pojednostavljeno je štošta. Ali, i izgubljeno je sve bitno. Nitko vas nakon 20, 30,40 godina braka neće ozbiljno pitati da li još uvijek volite svoju 'drugu polovicu'. Nitko to i ne očekuje od vas. Država najmanje, ona je svoje probleme s vama riješila. Vi ste statistika.
Vi ste statistika i vi ste broj. Vi ste OIB i broj osobne.
Bojim se da od okoline nećete saznati ništa o ljubavi. Ona će vas samo navesti na krivi put i u konačnici upropastiti.
Kada netko prigovori ideji voljenja više osoba odjednom, a tome se u pravilu prigovara, pitam se zašto ne pogledamo prigovore za voljenje jedne osobe. Probajte navesti argumente zašto bi bilo prirodno i poželjno voljeti jednu jedinu osobu, u ljubavno - romantičnom smislu, cijeli život. To ispada kao neki veliki uspjeh i podvig. Ali nije. To nije ništa posebno, ni vrijedno divljenja. To je najobičnije papučarenje, isfuravanje rutine 'dok vas smrt ne rastavi'. Ljubav među vama umre s vremenom, ali vi ne obraćate pažnju na to, pravite se da se to i nije dogodilo. Pravite se da je ona živa. Znate da nije, to je očito, ali ne obraćate pažnju. Normalno je ne obraćati pažnju, tako rade drugi, pa ćete tako i vi. Vaša ljubav je u komi, na aparatima, nje više nema. Ali nema veze. Nekretnine su još tu. Djeca su još tu. Pravit ćemo se da ne vidimo što se događa, da se ništa ne događa. Nešto je umrlo, ali nemojmo (si) to priznati, živimo u laži. Vucimo tog mrtvaca, taj mrtvi odnos sa sobom.
Ali, ljudi se lijepe na takve ideje. Ljudi se lijepe jedni za druge. Oni se ne vole, samo se lijepe, za sigurnost, za stalnost, trajanje, vječno trajanje. Kad bi barem našli pravu osobu s kojom bi proveli život, kad bi barem. Hoćete-nećete, stvar će se pretvoriti u rutinu, u skoro 100 posto slučajeva. Pretvorit će se, ne možete ništa oko toga, hoće. To je tako. Ne bunite se, i sami znate da je to tako. I molim lijepo, ne davati jeftine protuargumente. Razumijem vašu nelagodu u vezi ovoga, ako ona postoji, razumijem da ćete si pokušati pronaći opravdanja, izmotavati se ovako ili onako, ali pustite to sve na stranu, budite pošteni prema sebi.
Ljubav je najneuhvaljivija stvar koja postoji. Nemoguće ju je uhvatiti, nema te mreže. Čim pomislite kako ste ju nadmudrili, kako ste uspjeli, evo je, tu je u vašoj mreži, ne može vam pobjeći. Ona raspara mrežu. Ne mora čak ni to, jednostavno nestane.
Kada nekome kažete: voljet ću te vječno, zauvijek, vi nemate pojma kakvu besmislicu izgovarate. Ok, u redu je to, onako u zanosu, u smislu romantičnog zanesenog trkeljanja. Ali kada nekome kažete tako nešto, zaista ste rekli veliku glupost. Vi ne znate, ne znate i ne možete znati što nosi sljedeći trenutak, sljedeći dan. Vi to ne znate, i kada drugoj osobi izjavljujete tako nešto, vi joj lažete. Jer ne znate. Za godinu dana će situacija možda biti sasvim drugačija. Voljet ćete nekog drugog, ili nikog. A možda ćete još više voljeti tu istu osobu. Ali, vi to ne možete znati unaprijed. Nikako. Najviše što možete reći i jedino točno što možete reći je: sada te volim. I to je to, to je sve. Ništa drugo, ništa više od toga. Što će biti sutra, to ne znamo. Zastrašujuće? Možda. Ali je tako. Rijetko ko je spreman za (ljubavni) život od trenutka do trenutka. Ali to je jedina stvarnost. Ako je to stvarnost, a je, u tu stvarnost se savršeno uklapa ideja o voljenju više osoba. Kada živite od trenutka do trenutka i potpuno se prepuštate svakom novom trenutku, slušate i slijedite ono što se događa u vama, živite iznutra prema van, tada ne možete imati blagog pojma što sljedeći trenutak donosi. I nemate problem s tim što nemate pojma, to vam je u redu, u tome i je čar. Sigurno je da sljedeći trenutak ne donosi krutu ideju kako ćete voljeti jednu jedinu osobu do kraja vašeg života, i nijednu više, nikako ni jednu više.
Ne držite se za stare ideje i stare, provjereno loše obrasce kao pijani plota. Fleksibilnost i otvorenost su neophodni.
"Old lady judges watch people in pairs
Limited in sex, they dare
To push fake morals, insult and stare
While money doesn’t talk, it swears
Obscenity, who really cares
Propaganda, all is phony"
Post je objavljen 05.10.2017. u 10:33 sati.