Perzijski 'besmrtnici' – teško pješaštvo
Još jedna, po Athumanunhu, netipična i višenamjenska garda, koju krasi elita, odnosno karakteristika garde i gardijske postrojbe dakako su perzijski 'besmrtnici'. Pod tim nazivom 'besmrtnici' Athumanunh zapravo podrazumijeva i prepoznaje teško perzijsko pješaštvo iz doba Ahemenidnog carstva stare Perzije.
Dakle, vojna povijest doista prepoznaje perzijske 'besmrtnike' kao elitno perzijsko teško pješaštvo koje je imalo dvostruku namjenu – kao imperijalna garda i kao stalna carska vojska. Besmrtnici su se novačili iz redova perzijskih, medijskih i elamitskih dječaka koji su od rođenja predodređeni i trenirani za ovu elitnu postrojbu koja je uvijek brojala 10 000 vojnika.
Naziv 'besmrtni' prvi je uporabio grčki povjesničar Herodot i vrlo je lako, po Athumanunhu' krivo preveo ili protumačio riječ 'anušiya' i 'anauša'. Naime, Athumanunh lako pronalazi značaj riječi 'anušiya' koja označava pratitelja i riječi 'anauša' koja pak označava besmrtnika.
Kako je 'besmrtnika' uvijek bilo 10 000, a nakon bitke svaki poginuli ili ranjeni odmah je zamijenjen novim pripadnikom, tako je ta brojka uvijek bila nepromijenjena lako je moglo doći do zabune da su ti ratnici zapravo besmrtni, a to opet ne bi bilo ništa čudno za ranu vojnu povijest i povjesničare Herodotovog naraštaja.
Grčki pjesnik Homer Athumanunha je uspio dobro namučiti s Odisejom, a grčki filozof Aristotel pak je gotovo izludio Athumanunha svojim zapisima o Atlantidi ... Aristotelovi zapisi o Platonovom poznatom dijelu u kojem o Atlantidi polemiziraju Timej i Kritija, Athumanunhu kazuju Aristotelovu rečenicu ... 'onaj koji je Atlantidu stvorio, on ju je i uništio ...'
Dok bi svi, ali ne i Athumanunh, ovdje odmah prepoznali Posejdona, Athumanunh zapravo sumnja na Platona i dugo se Athumanunh pitao: 'Nije li zapravo taj simpatični starčić Platon Atlantidu jednostavno izmislio, a potom ju je lijepo i misteriozno obrisao? ...' No, dobro, to je već neka druga serija, a Athumanunhu je bolje vratiti se 'besmrtnicima'.
Bilo kako da bilo, perzijsko teško pješaštvo doista zaslužuje kvalitetu elite, a naziv je možda malo iskrivljen ili čak izmišljen, jer osim Herodota, a to kasnije preuzimaju i ostali povjesničari zapada, nitko od povjesničara istoka ne bilježi 'besmrtnike' iako postoje zapisi o elitnom teškom pješaštvu koje broji 10 000 vojnika i u službi su iranskih (perzijskih) velikih kraljeva, te ti isti nanose poraz Spartancima i ostalim Grcima kod Termopila, ali i velike gubitke Makedoncima kod Perzijskih vratiju (planinski prolaz u planinama Zagrosa koji je vodio prema drevnom Perzepolisu).
Post je objavljen 04.10.2017. u 16:26 sati.