Predvečer 30. rujna 1988. godine na zagrebačkom Rebru izvedena je prva transplantacija srca u Hrvatskoj potpuno besplatno, odnosno na trošak svih tadašnjih poreznih obveznika.
Jučer 29 godina kasnije u novom tisućljeću, otišao sam sa nalazima mojega sedmogodišnjeg sina kojemu je diagnosticiran strobizam, na šalter HZZO-a i uredno predao nalaz službenici sa nadom da će mi taj isti HZZO sufinancirati nove leće koje mora mijenjati svakih 6 mjeseci.
Da me krivo ne shvatite, službenica je bila profesionalna i ljubazna, te mi je objasnila da mi dijete nije dovoljno oslijepilo od zadnje kontrole i stoga nema pravo na sufinaciranje.
Zamisli ti čuda, vid mu se pogoršao samo za 0,25 umijesto 0.50 koliko je potrebno da dobije dio troškova od HZZO-a.
Vraćajući mi nalaz kroz onu rupu na šalteru koji je također izgrađen i postavljen tamo davnih osamdesetih objasnila mi je:
- Izvolite gospodine, Imate mogućnost pisati žalbu i postoji mogućnost da vam se odobri zahtjev.
- Hvala vam, pisati ću.
I evo pišem:
Kujundžiću Milane, namjerno vas neću osloviti titulama koje ste dobili za vrijeme države gdje je zdravstvo i školstvo bilo besplatno, kao i pomagala za slabovidne i invalidne osobe
.
Molim vas da mi pošaljete svoju adresu kako bih vam uručio naočale mojega sina, jer po svemu sudeći bilo bi bolje da ne gleda u one koji vode ovu državu u ponor.
Također vas molim da mi stotine tisuća kuna koje smo supruga i ja do sada uplatili za zdravstveno osiguranje vratite, jer je očigledno da ih ne koristite u svrhu zdravstva. Vratite ih, pa ću sam liječiti svoju djecu
Pije nekoliko mjeseci u novinama sam pročitao vašu izjavu da jedan svećenik u bolnici vrijedi više nego 20 liječnika, molim vas da mi date kontakt tog svećenika da mi iscijeli dijete, time ću skinuti sa grbače i vas i HZZO.
Milane sa kojim pravom vi djeci uskraćujete pravo na vid?
Post je objavljen 04.10.2017. u 10:58 sati.