Nevoljko odlazim u svoje rodno otočno mjesto, postalo mi je potpuno strano i bezdušno, okupirano i rasprodano. Gade mi se kontakti s doseljenicima i domaćinima koji su se promijenili u trci za lovom, s hotelima i planom razvoja u rukama stranaca, jedino se katedrala u gradskoj jezgri tvrdoglavo drži, dok se iz nje u glave preostalih stanovnika sipaju dodatna ograničenja.
Ipak ponekad se mora, umjesto dobrodošlice jučer nas je dočekalo povećanje dažbine za ulaz na otok s 35 na 39 kuna. Nevjerojatno, iako je bio lijep dan nije mi se dalo ni fotografirati. Osim ovih fotki snimio sam još i pizzu, al iako obimna, nagrdila bi mi post. Nismo prespavali kako je bilo planirano, nema veze što i danas najavljuju sunce, lijepo je dok si još, barem vikendom, spontano možeš priuštiti mijenjanje odluka.