Pješačka kohorta Helvećana – Papinska švicarska garda
Idemo se sada malo raspisati o gardama kroz vojnu povijest.Odmah na početku moram Vas upozoriti da postoji razlika između 'garde' i 'gardijske postrojbe'. Dakle, obije ove vojne postrojbe predstavljaju elitu svake vojske (još od antike, pa sve do današnjih dana). No, Athumanunh će opisivati 'Elitne vojne straže' kojima je primarna i temeljna zadaća zaštita visokih vojnih ili civilnih dužnosnika ili zgrada u kojima ti visoki dužnosnici obitavaju (žive) i rade.
Ponekad, kroz dugu vojnu povijest, te su elitne vojne straže bile primorane boriti se kao temeljno pješaštvo i pri tomu se pokazale kao vrlo opasan i respektabilan protivnik. Danas će zato Athumanunh započeti s jednom takvom 'elitnom vojnom stražom', a radi se o nadaleko i već dugo poznatu – Papinsku švicarsku gardu, ili kako je pravilnije i vojnički je naziva Athumanunh – Pješačka kohorta Helvećana.
Ovdje primjećujete riječ 'kohorta' koja zapravo u vojnom izričaju označava postrojbu ranga bojne. To je postrojba kojom zapovijeda časnik čina bojnik ili pukovnik (a sve opet zavisi od namjene i zadaće takve postrojbe. No, dobro. Idemo mi malo o toj 'papinskoj švicarskoj gardi'.
Dakle, nadnevka 6. svibnja 1527. godine kad su njemački i španjolski vojnici cara Karla V. svom žestinom napali 'vječni grad' Rim u ratnoj je povijesti ostao zabilježen kao dan kada je Papinska švicarska garda položila svoj najkrvaviji ispit tijekom svoje polutisućljetne povijesti.
Naime, tog dana Papinski gardisti, pod zapovjedništvom njihovog satnika Kaspara Roista, njih svega 222, ostali su hrabro na svojim bojnim mjestima oglušivši se na pozive vijeća iz Züricha koje ih je pozvalo da se vrate svojim kućama. Nakon strašne i neravnopravne bitke koja je trajala punih šest sati na trgu ispred bazilike Sv. Petra ostalo je ležati oko 800 španjolskih napadača i 180 hrabrih gardista koji su po cijenu vlastita života štitili povlačenje pape Klementa VII. iz bazilike u Anđeosku tvrđavu koju je branila posada od oko 490 vojnika.
Tu u vojnoj povijesti zabilježenu krvavu, neravnopravnu i strašnu bitku preživjelo je samo 42 gardista koji su uspjeli, pod borbom štiteći papu, desetak kardinala i visokih prelata, probiti se do Anđeoske tvrđave. Ovom bitkom, kojom su se Helvećani ovjenčali bojnom slavom, njihova povijest ne započinje, to se zapravo dogodilo nadnevkom 22. siječnja 1506. godine kada su prvi švicarski gardisti pod zapovjedništvom satnika Kaspara von Silenena ušli u Rim, a na poziv pape Julija II. della Rovere.
Sveti rimski car Karlo V., koji kao i većina 'svetih rimskih careva', ni najmanje nije bio svet, a još manje Rimljanin, odlučio je smijeniti papu Klementa VII. Na mjesto pape želio je Karlo V. postaviti pontifeksa koji će bez pogovora udovoljavati njegovim željama i prohtjevima. Tako je 6. svibnja 1527. godine počelo pustošenje 'vječnog grada', a povijest je to zapamtila i pod nazivom 'Sacco di Roma'.
Ta strašna pljačka i palež potrajali su punih osam dana i u povijesti rata i bitaka ostali zapamćeni kao nešto što po užasu do tada nije bilo zapamćeno. Vojnici pripadnici germanskih i španjolskih postrojbi carske vojske Karla V., a osobito luterani jednostavno su uživali u paležu i uništavanju svega što je Svijet do tada štovao.
Obeščašćene su mnoge crkve, žene, pa čak i redovnice bile su silovane, poslanici opljačkani, kardinali bačeni u tamnice gdje su čekali da se za njih plati velika otkupnina, crkveni dostojanstvenici bili su izloženi poruzi, a za plijen su se čak i međusobno borili Karlovi vojnici. Kada su španjolski vojnici upali na trg ispred bazilike Sv. Petra, u besprijekornom redu, vojničkoj stegi i tišini, dočekalo ih je 222 Papinih Helvećana.
Razvila se krvava i neravnopravna bitka, strašna bitka koja ne bi ni okorjele veterane bitaka ostavila ravnodušnim. Bitka 'prsa o prsa' trajala je punih šest sati. Osam stotina španjolskih vojnika prekrilo je svojim tijelima trg ispred bazilike, a između njih ležalo je oko 147 hrabrih gardista. Španjolci su gotovo pobješnjeli, pa su navalili još žešće i u većem broju.
Helvećani su stali pod borbom odstupati štiteći papu, kardinale i prelate, te se povlačiti 'passetom' (uzak zid koji spaja baziliku i Anđeosku tvrđavu, a postoji još i danas). Jedan od kardinala zaogrnuo je papu svojom ljubičastom tunikom, kako papa u svojoj bijeloj odjeći ne bi postao meta nekom od arkebuzira koji su bili ispod zida.
Tim putem spasa gardisti su i dalje žrtvujući se dragovoljno zaostajali i nastavljali pružati žestok otpor. Pobješnjeli Španjolci užasno su se obračunavali s tim doista hrabrim Helvećanima, jednostavno bi raskomadali njihova mrtva tijela. Zapovjednik Helvećana Roist ranjen i u agoniji postao je plijen suludih španjolskih vojnika koji su ga još živog stali komadati i to još pred očima njegove žene kojoj su odsjekli tri prsta zato što ga je pokušala zaštititi. U Anđeosku tvrđavu probilo se svega 42 Helvećana.
Post je objavljen 29.09.2017. u 19:11 sati.