Unatoč svemu ostala sam vjerna u svojoj ljubavi prema tebi, sama sebi neprepoznatljiva, a opet tako poznata, bliska.
Polovica Mjeseca sinoć je obilježila moju šetnju, obasjala me mutnim sjajem sa tamnog noćnog neba i pronašla cijelu u tom snu što se zove život.
Pronašao si me te zime... ovog proljeća... o tome svjedoči slika trenutka kad si dodirnuo moje lice, usne, o tome svjedoči kretnja kojom uzimaš moju ruku u svoju pa je kao mladu pticu ne puštaš od sebe.
Riječi su mi okrenule leđa i ustupile mjesto životu riječi, te lijepe zavodnice, nemaju plodno tlo u ovom trenutku emotivnog stanja u kojem se živi, diše, neke stvari su jače od nas, dok žuti disk dolazi sa istoka i ubija moje oči svojom svjetlošću.
Polako, kao u filozofskoj šetnji i poetskom snu, stvarnost svega mi šapće i ne želi se probuditi u stvarnosti, jer ... ti si moja nestvarnost.
napisano 27.05.2004. u 6:48h | na portalu Iskrica weblog, a iz 1. zbirke
"SJENA DUŠE"
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.