Dugo sam oponašala svijet
i živjela tuđe živote
ogledajući se u prvom do sebe,
tražeći poznate putove
kojima ću sigurno koračati.
Priznajem, kukavica sam bila,
tražiti svoj put kroz bespuće,
hrabrost mi nije bila jača strana,
neznanje o svojoj sposobnosti
uzelo je svoj danak,
a znanje je bilo upitnog karaktera.
Ni sada se sa znanjem ne mogu pohvaliti,
ali mogu reći, da sam mnogo hrabrija,
jer odvažno istražujem svoje učešće
u kreiranju misli, riječi i djela
pa odgovorno koračam putom
svojih životnih odabira.
Živim za sebe, konačno,
ljudi, to je tako dobro
ne biti sluga, već svoj gospodar,
kreator svoje životne sudbine,
svog putovanja kroz vrijeme
kada se ogledam u svojim mislima,
riječima i djelima,
hodajući svojm ucrtanim stazama.