Dubrava, buraz...
Samo sumnjivi likovi. Sve pod kontrolom janjevačke i romske mafije. Ako dolaziš, budi svjestan da to radiš na vlastitu odgovornost. Budi sretan ako izvučeš živu glavu i zadržiš barem jedan bubreg.
"Tko će meni išta, pa ja sam iz Dubrave?"
- "Ja ću te nategnut za uši ako se ne popneš isti čas na pločnik!"
"Dobro profa, oprostite."
Opasna neka čeljad. Pokazuju to i rezultati istraživanja o sigurnosti zagrebačkih četvrti. Prema njima, Dubrava spada u najsigurnije zagrebačke kvartove.
Prije 2 godine sam počela raditi u Dubravi. Slušala sam priče o tome što ću sve doživjeti. Danas ne bih mijenjala svoju dječicu ni za što na svijetu. Dubrava forever.
U toj istoj groznoj Dubravi nalazi se kulturni centar (Narodno sveučilište Dubrava) čija vanjština definitivno nije među privlačnijima, no gdje sporadično ugošćuju izložbe.
Tko bi izlagao u Dubravi, i tko bi išao tamo na izložbu?
Naivac koji se ulovio u zamku zove se Franjo Klopotan, a među naivcima koji su odlučili posjetiti njegovu izložbu našli smo se i mi.
Gospodin Klopotan jedan je od predstavnika hrvatske naivne umjetnosti koji uspješno spaja tipične naivne motive s nadrealnima. Malo pejzaža, pa malo čudovišta. Sad crkvica, sad zmaj.
Zovite me staromodnom, zovite me primitivnom, no volim umjetnost koja je oku ugodna, dovoljno pomaknuta da bude zanimljiva, ili barem brutalno smislena. Imam osjećaj da se danas umjetnici natječu u tome da naprave što besmislenija djela kojima će pridružiti jednako smislene priče da ih bace pred gladnu masu koja će se diviti carevu novu ruhu, u strahu da ne budu opisani kao primitivne seljačine ako priznaju da im nešto nije lijepo ili nema smisla.
Evo, primitivna seljanka ovdje, koju je oduševila izložba nekog tamo naivca koji izlaže u Dubravi.
Taman dovoljna doza ugode za moje oči, zagorski motivi koji bude nostalgiju te koja mrva šašavosti i nadrealnosti.
Izložbu možete pogledati do 28.rujna u Galeriji Vladimir Filakovac u Dubravi (Av.Dubrava 51).
Mali uvid -