Bojim se i početi zbrajati kilometre, ali nema veze.
Sve ovo u jednom danu.
Jest da smo crkle od umora, ali smo zato napokon dobro spavale.
Ranom zorom, iz pločanske luke krenule smo trajektom na Trpanj.
Plovidba je bila iznimno ugodna, i opet, gužvi ni traga ni glasa. Trajekt je bio polupun. Da ne kažem poluprazan.
U Trpnju se nismo zaustavljale, nego smo, ravno s trajekta, produžile za Orebić.
Pređemo Pelješac i ugledamo prizor vrijedan milion dolara.
Spustimo se u Orebić. Krasno malo mjestašce, mirno i tiho.
Parkirano tutač i ukrcamo se na brod.
Prekrasan pogled na Korčulu s mora,
Prošli tjedan nas je Lastvica počastila postom o Korčuli, onako temeljito i ozbiljno, pa ću vas ja počastiti fotkicama i nekim detaljima koji se meni bili posebno zanimljivi.
U međuvremenu smo i ručale, naravno, ali taj trenutak, zbog silne gladi, nisam ovjekovječila.
Obratite pažnju na ribu u moru. Dobar način da je održe svježom.
Valjda.
Umorne od hodanja i nesnosne vrućine, u popodnevnim satima odlučimo da je vrijeme za povratak u Orebić i toćanje u moru.
Doviđenja Korčuli
i hellou plaži na Orebiću ...
Odmorimo noge i dušu, pa vožnja po Pelješcu
prema Malom Stonu, ravno u "Kapetanovu kuću".
Noć je već odavno pala, pa mi pomalo, uvijek pomalo , put Neuma, pa nazad u Gradac u krevetac.
Sutradan, Baćinska jezera. Oporavak.
Tko ne zna o čemu pričam nek malo skrola unatarg.