Skoro svaki dan u sredstvima priopćivanja bombardiraju nas patetičnim srcedrapajućim pričama o onima koji odlaze iz Hrvatske.
Tako smo jučer imali priliku čitati dramatičnu najavu nekog debila, nautičara iz Splita kako on odlazi jer ne želi da njegova djeca odrastaju među ustašama koji nosaju Leopolda Mandića po gradu.
Ako je neko i sumnjao u čudotvornost Leopoldovu onda je vrijeme da prestane, jer ako je navedenog idiota potaknuo na odlazak, onda je učinio puno, zašto idiota, pa eto ako vam se da nautičar je svoju namjeru objavio na facebook profilu, pa pogledajte.
Ako mene nešto, kako komšije kažu smara, onda je to kukanje i laprdanje tih koji su otišli, koji odlaze, koji bi otišli a ne mogu.
Cili moj život ja moram slušat žalopojke onih koji su pobjegli od komunista, onih koji su pobjegli od Srba, onih koji su pobjegli od
Ustaša, onih koji su pobjegli od pizde svoje materine.
Zar ti ljudi stvarno misle da smo mi svi ostali, pogotovo mi koji smo ostali, i istrpili i komuniste i Srbe i Ustaše blesavi.
Iskreno mene koji sam bio dovoljno hrabar, lud, blesav, da ne pobjegnem od nikoga, baš i ne zanima od koga ste i zašto vi pobjegli ili ćete pobjeć, ili bi pobjegli a ne možete.
Pogotovo mi nisu jasni ovi novovjeki pobjeglice koji su se skupa s nama smijali gastarbajterima s Mercedesima s janjećim krznom na volanu, i onima s Ford Caprijima s onim velikim kockama na retrovizoru.
Odakle njima ideja da je nastupila opća amnezija i da smo mi najedanput spremni povjerovat da ljudi odlaze iz nekih viših ciljeva koji se ne zovu onda Marke a danas Euri.
Dajte, najte, budite normalni otiđite tamo di vam je bolje, ili barem mislite da će vam bit bolje, samo nam nemojte prodavat boze o ljubavi na daljinu, nostalgiji, i kojekakvim pizdama materinima.
Naslušali smo se mi koji smo ostali kojekakvih diareja, od onih koji su otišli prije vas, već generacijama nas uvjeravaju kako u stvari oni u Njemačkoj, Austriji, Australiji, Americi, u novije vrime Irskoj ovu zemlju toliko vole da su od te silne ljubavi morali otić, a to naravno nema veze s Eurima Funtama, Dolorima, neki su morali uteć jer nisu mogli gledat kako je Srbi razaraju, bilo im je teško u Minkenu za popizdit.
Onako pošteno iz dna duše, boli me neka stvar di će ko, šta će tamo, kako mu je tamo di je, meni se niko za ništa ne triba opravdavat, niti me informirat o tome da odlazi, di odlazi, zašto odlazi, boli me kurac najiskrenije.
Uživajte ljudi u svojim izborima, gledajte da vam bude što je moguće bolje ma gdje bili, i ne brinite za nas koji smo ostali, mogli smo i mi otić da smo htjeli, eto nismo, možda smo hrabri, ludi ili blesavi, kao da je to uopće bitno.
Post je objavljen 23.09.2017. u 12:23 sati.