Vidim da bi odustao.
Priđi.
Šapnut ću ti Tajnu
koju znam već vijekovima
i tiho odam
samo kada čovjek zatvori srce pred ljudima.
Oni budu najvelikodušniji
kada dijele bedastoće, nesigurnosti i lažno znanje.
Najglasniji su kad se boje.
Smješkaju se kada gube.
Kriju slabost ispod grubosti.
I kako onda da ih same ostaviš
u pustinjama koje stvaraju iz neznanja?
Kako da ih pustiš da nestaju
u živom pijesku od zabluda i besmislica?
Zato, ne čupaj sebi iz prsa živo srce.
Sa njime u grudima se bori i dalje.
Od Čovjeka je grijeh dignuti ruke.
Za njega se ratuje
Ako treba, i pogine.
I zapamti, od iluzije ignoriranja
nikada se ne pobjeđuje
nego se u duši umire.