Dok me život na put usmjerava,
putokaz me u smjer uvjerava
pokazuje kuda da se krećem,
bilo da se vozim ili pješke šećem.
Kada samo polagano šećem
često pogled sa staze skrećem
ljepoti onoga što vidim se divim,
a kad se vozim kao da ne živim.
Sve mi nekako u trku prolazi,
a moje oko na putokaz ne pazi,
uporno vozim i krećem se pravo
i razmišljam, jel' mi ovo zdravo?
Pravo i zdravo pored mene prolazi,
dok moje biće put kroz život pronalazi,
a voljela bih, da su ovdje stalno,
sve što je pravo i zdravo, da mi je znano.
Volim kad putokaz vidim na stazi
i kad se ispravan smjer pronalazi,
u bilo kojem da krenem smjeru
u svemu volim vidjeti mjeru.
Zato ću uvijek na putokaz paziti,
mislit ću svjesno kako se izraziti
kakvo iskustvo ću na putu imati
i hoću li se životom znati kretati.
Sigurno ću znati kamo se krećem,
bilo da se vozim ili samo šećem,
putokaz je uvijek na mojoj stazi,
a moje bistro oko na njega pazi.