Mjesto na kojem smo istinski uživale u suncu i miru, bez ikakve i najmanje potrebe da odemo na more.
Mjesto gdje se smokve suše na suncu, nar zrije uz vodu, gdje patke plivaju oko vas dok uživate u toploj jezerskoj vodi,
mjesto gdje u miru pijete prvu jutarnju kavu, razvučete svježi kruh i mortadelu, pa si napravite sendvič u koji dodate paradajz i papriku netom ubrane u obližnjem vrtu ... i tako ostanete cijeli dan, zavaljeni u stolicu, sa sunčanim naočalama i nitko vas ništa ne pita.
E da ... i žvačete prefine suhe smokve ...
Pomalo ...
I svaki put, kad zbog sparine ne bi otišle na kakav izlet, prvi odabir su bila baš jezera.
Mela i ja smo ih, prošle godine, gledale s ceste i svadile se jesu li jezera ili je more.
Zbilja ne znam hoću li vam uspijeti prenijeti svu ljepotu fotkama, ali eto ...
dok je Obi objašnjavao tajne bistre vode mojoj prijateljici, ja sam okidala ...
I za kraj, Otok Ljubavi, kako je Obi objasnio, a ja željela vjerovati da je zbilja tako.