Falis mi svaki put kada me zagrli tama.
Svaku noc kada legnem na krevet hladno je.
Tu su me grijali tvoji zagrljali,
tu su vatru palili tvoji poljupci.
I jos uvijek,
ponekada kao da zalutas tu.
Nije vise igra sve ono sto smo imali.
Voljela sam te.
Neopisivo sam te voljela.
I jos ceznem za tvojim glasom,
ceznem da ponovo naslonim glavu na tvoje rame,
da te slusam kako dises dok me stisce tvoj zagrljaj.
Fale mi ona jutra kada bi me tvoj dodir budio.
Fali mi da ti kuham,
da te gledam kako uzivaš dok jedeš.
Fali mi da zamisljam da smo u braku,
da zivimo zajedno. Da ponovo radimo sve kao nekada.
Sa osmijehom sve da docekamo,
jer znamo da zajedno sve mozemo.
Falis mi... Da uzivam samo gledajuci te.
Boze,
falis mi u svakom jebenom trenutku.
Svaki uzdah je tvoje ime i bas svakom uzdahu falis.
Lutam,
trazim nesto tvoje sto ce me zadrzati pored nekoga. Ali ne vrijedi,
niko nema taj osmijeh,
oci,
tu kosu.
Niko nema taj zagrljaj,
niti poljubac.
Niko nema onu jacinu emocija.
Mozda je to zapravo sve moja masta. Ali makar bilo i mastanje,
ne zelim da prestane.....
I znam da znas,
samo ne slutis koliko... d|
Post je objavljen 20.09.2017. u 17:52 sati.