Marketing
Miriše jesen
3.
Tog dana kiša je lila kao iz kabla. I vjetar je divljao, kao da je sav svoj bijes htio iskaliti, jer je otišao jedan mladi život i jer će ova mala djevojčica, koja se u kabanici stiskala uz mene, rasti bez one najjače i najljepše ljubavi – majčine.
Trgao je vjetar sve što mu se nalazilo na putu, pa se kiša slijevala s neba u valovima, koji su se kao pomahnitale zavjese na prozorima lelujali visoko u zraku.
Trgao je svojim bijesom kišobrane iz ruku, izvrtao ih naopačke, ali su ljudi i dalje stajali dostojanstveno, slušajući svećenikov govor. Sve se činilo kao zaustavljena slika nad otvorenom grobnicom, dok se kiša slijevala i vjetar divljao.
Gledala sam Zdenka sa gađenjem. Nije pojma imao da ja nešto znam. Nije pojma imao niti da je Marija odnijela tajnu sa sobom.
Čak mi se činilo da djeluje smiren, kao da mu je problem riješen, iako nisam znala do kuda su te stvari otišle.
Cijelo selo žalovalo je za Marijom, jer su je svi voljeli. U našem selu vladao je kaos zlih jezika i zlobe i to je bilo nemoguće, ali Marija je stvarno bila voljena.
Stisnula sam malenu jakim zagrljajem kada su sjedali u auto i krenuli za Split.
„Mama će uvijek biti s tobom, a ti nemoj zaboraviti moliti za nju prije spavanja i budi uvijek dobra da mama bude sretna i nasmijana na nebu….“ – šapnula sam joj, susprežući suze i smješkajući joj se.
Mahala sam joj dok sam mogla vidjeti njenu malu glavu u prozoru auta, a onda potrčala u kuću, da se konačno isplačem.
Post je objavljen 20.09.2017. u 14:41 sati.