Zašto on? Pitala si se...i ono najiskrenije bilo je...jer zbog njega pišeš pjesme. Zar ne razumiješ da su pjesme tvoje...i da ih sama pišeš, on...i ona (ta ljubav i ta luna...i sve ostalo)...su samo poticaj? Da nije u redu čekati na njega...ili na išta...da bi bila sretna?
Da se još uvijek praviš veeeeliko dijete i daješ svoju sreću previše olako u tuđe ruke. I da čekaš ono što odavno možeš i sama. Ponekad ne znaš kako...ali svaki se puta suočiš sa strahom i sa neizvjesnošću i sa svime onime što ti se čini da nisi spremna iznjeti. Onda zašto strah i panika? Zašto sebi ne vjeruješ, zašto misliš da si toliko promašila sve?
Kad si bolje znaš da život ima svoju čaroliju i da se možeš opustiti jer te uvijek vodi kamo treba...i kamo želiš...ako se usudiš znati gdje bi to bilo. Možda i misliš da se ljepše priče ispišu u lutanjima...ali krugova je zaista bilo dovoljno.
Zaliječi to srce više i gradi tu sreću na drugim temeljima mala.
Post je objavljen 20.09.2017. u 09:09 sati.