Nikako mi nije legao termin 'višeljublje'. Ima nešto u tom 'ljublje' što mi smeta i para mozak. Isto je i s 'jednoljubljem' (to je ono suprotno od 'višeljublja', prevladavajući, odobreni način 'voljenja'), a o 'sebeljublju' da i ne govorimo.
Dok voljeti, e to je već nešto drugo, s tim nemam problema, zvuči dobro. Izbacujem dakle termin višeljublje jer mi ne štima. Osmišljen je tako da već u zvuku implicira da se radi o nečem perverznom, a ne radi se.
Svakakvi uvodi su mi pali na pamet vezano uz ovu temu, jer tema je zanimljiva i sveobuhvatna. Kroz nju se može pojasniti mnoge boleštine društva, ali ako krenemo s tim, to će nas odvući predaleko, a meni prvom se ne čitaju dugački postovi. Ali bojim se da ovdje neću moći stati na dva odlomka. Žao mi je i ispričavam se, molim da produžite dalje do jednostavnijih blogova koji ne traže toliki mentalni angažman i koji vas neće uznemiriti na način da kroz čitanje pomislite kako s vama nešto nije u redu (a gotovo je sigurno da puno toga nije u redu, jer ipak ste jedinka i broj ovog društva). Ili jednostavno kliknite svoj omiljeni portal, net.hr ili što već, i opustite se uz dnevnu dozu smeća na koje ste toliko navikli. I zapalite cigaretu uz kavu. Popijte koka kolu umjesto vode.
Društvo vas laže na bezbroj načina. Cijela njegova filozofija je jedna velika laž. Nema razloga da vam onda govori istinu o Ljubavi, baš tu vas želi držati na kratkom lancu i slomiti vas u korijenu, držati vas poslušnima, glupima, nervoznima, neurotičnima, 'zapošljivima'... Kurvini sinovi vam jednostavno ne prestaju lagati. Nisu oni sad ne znam koliko krivi, i njima lažu od malih nogu. Ali nisu ni nevini, daleko od toga. Neosvještenost nije opravdanje.
Što vam vaše društvo kaže o voljenju? Ne mislimo ovdje, razumije se, na voljenje tate, mame, prijatelja i sestrične. Kaže vam da trebate naći jednu osobu, zaljubiti se do ušiju i kad vidite da je to to, lijepo si međusobno obećati da ćete vi i ta osoba proživjeti život zajedno, od tada na dalje, do kraja. To je ideal. Kažu vam da je to poželjno, prirodno i da bi tako trebalo.
Biblija nije sveta, ona vam također laže, a na njoj se kao temelje mnoga društva. Napisali su je ljudi, od kojih mnogi poremećeni. Ona je svojevrsna hristomatija, skup tekstova napisanih kroz period od recimo tisuću godina, koje su onda negdje u 4.-om stoljeću doslovno - političari, složili u jednu knjigu i proglasili je svetom. Na nivou kao kad Sabor izglasa neki zakon.
U temelju društva je dakle laž koja ima bezbroj lica. A ako je temelj loš....
U 'Americi' svaki čovjek koji drži do sebe, to se već priča kao izreka ili vic, ima svog psihijatra. A mnogi pshijatri su najveći bolesnici koji postoje. I tako, mi nismo još toliko napredni, razvijeni, civilizirani i uspješni da bi svaki Hrvat imao svog psihijatra, ali polako, polako.
"I've been across the water now so many times
I've seen the one eyed witchdoctor leading the blind"
Žaba koja cijeli život živi na dnu bunara, ne može nam pričati o ljepoti cvjetne livade.
Ako su mi kao malom ispričali jednu jedinu priču o tome kako stvari stoje, morao bih biti stvarno faca da se odlijepim od te jedne priče i počnem smišljati i živjeti neke nove.
Ako vam kao maloj curici i kao malom dečkiću ušerafe u glavu ideju o tome kako stvari stoje po pitanju voljenja, držat ćete se te priče, nemate puno izbora. I držite se te priče, čak i kad vidite da ona ne štima. To je kao u nekom neobičnom filmu. Recimo onaj film, glumi Jim Carrey, bolesna producentska kuća bavi se snimanjem reality showa i žele napraviti skroz pomaknut i lud reality, nešto što će prikovati gledatelje uz ekrane i donjeti ogromnu zaradu. Na nekom otoku naprave izmišljeni grad, dovedu glumce, svi oni glume da su stanovnici tog grada. Produkcija nekako dođe do djeteta, otme dijete, to dijete naraste u Jima Carreya i ono je jedina osoba u tom gradu koja nema pojma da je u realityju, svi drugi glume i to glume godinama, show traje i traje, generacije odrastaju uz njega. Jim ima svoje roditelje (glumce), cijeli njegov život odvija se unutar realityja, sve je izmišljeno i nestvarno. Cijeli svijet preko tv-a prati što se događa s njim i tako godinama. S vremenom Jimu stvari postanu sumnjive. Jesu li to zaista moji roditelji? Pa morali bi biti, ali... Jesu li to zaista moji prijatelji? Je li to zaista moj život? Duboko u sebi zna da tu nešto debelo ne štima, a onda počinje tražiti, i nalaziti, i vanjske dokaze za to. Crv sumnje mu ne da mira. Ne može se više vratiti u 'normalni' život, ne sada kada mu je sve postalo sumnjivo. On traži i traži, hoće van iz te izmišljotine. Super film. I vrlo stvaran.
Društvo vam dakle kaže kako je prirodno voljeti jednu osobu. Ako slučajno s njom iz nekog razloga prekinete, ni to nije smak svijeta. Nađete si drugu. Ako ni s njom ne ide, nije problem, nađete ponovo novu. To se zove serijska monogamija i ona je, što se društva tiče, ok. Ali voljeti dvije ili više osoba istovremeno, e to ne. To vam neće oprostiti i možete se smatrati velikim sretnikom što paljenje na lomači više nije in, jer sigurno biste gorjeli da je.
Je li prirodno voljeti jednu osobu, a neprirodno voljeti dvije?
Društvo vam laže i mulja, o kako je samo dobro u tome, radi to na sustavan, uporan način, neumoljivo.
Društvo vam priča svakakve besmislice, a tko ste vi da u njih sumnjate, jel tako. Čak i oni koji se smatraju naprednima, alternativcima, drukčijima, i oni su uhvaćeni u tu mrežu.
Ljudima je čudno misliti o tome da se može voljeti više osoba istovremeno jer nisu navikli na to. Pitaju se, pa kako bi to moglo biti? Šta trebamo svi živjeti zajedno? (Naravno da ne morate). Kako se organizirati? Kako to može funkcionirati s praktične strane? Tisuću pitanja, tisuću razloga da je tako nešto nemoguće i neizvedivo. Normalno, i vaša religija vam svesrdno pomaže u pokušaju da odgovorite na ta pitanja. Za tu svrhu su smislili ideju 'grijeha'. Nemoj sine, grijeh je, bog to ne bi tako htio. Kao da netko zna što bog želi.
Ljubav nema granice. Znajući to, ne kao puku informaciju, već na temeljnom nivou, voljeti više osoba ne može biti problem. Ali provedba, e to zaista sumnjam da može biti lako. Ali ne zato što u toj ideji nema ništa loše, već upravo zbog toga što su ljudi od malih nogu intelektualno, emocionalno i spoznajno sakaćeni bez kraja i početka. Voljenje više osoba nije za nezrele, emocionalno nerazvijene, zatucane, indoktrinirane... Pa kad se u cijelu priču ubaci ljubomora, posesivnost i sve te neizbježne divne osobine koje krase mnoge ljude, o teško da to može funkcionirati. Ali to ne znači da je ideja loša ili neizvediva.
Ja nisam ničiji i nitko nije moj!
U nekom dubljem smislu, ja sam svačiji i svatko je moj, svi ljudi su braća. Ali samo na tom dubljem smislu. Na površini je pakao. Svi se svojataju, svi su ljubomorni, svi imaju dobra opravdanja i za posesivnost i za ljubomoru. Osnovno opravdanje je njihova velika 'ljubav' koju osjećaju prema drugoj osobi. Nema nikakve ljubavi u posesivnosti, ni u ljubomori. Ljubav je dijete slobode. Točka.
Take3 svakako slijedi, evo samo što nije...
Post je objavljen 15.09.2017. u 08:33 sati.