Tri sata za obilazak Korčule stvarno je malo. No, da vidimo što sam
vidjela :)
Korčula sada ima 16000 stanovnika. Jakica nas vodi kroz stari
srednjevjekovni grad Korčula na poluotoku, sa sedam gradskih kula.
Prolazimo prvu gradsku kulu iz 15.veka u gotičko venecijanskom stilu.
Cijeli grad je građen kao veliki erkondišn, sa ulicama prema maestralu
ravnim (kako bi maestral prodirao bolje) i zakrivljenim ulicama prema
buri, kako bi se smanjila jačina bure. Kale su uske i visoke, tamne i u
njima je hladnjikavo.
Svuda postoje kameni zubi na koje se u ljetnim sparinama provuku
štapovi sa mokrim plahtama, koje omogućuju privatnost u uskim kalama
i rashlađuju dok se suše- primitivni klima uređaji. Na donje zube stavljali
su potiće sa cvijećem.
Unutar starih zidina u 15. stoljeću je živjelo 2000-2500 ljudi, a danas živi
samo 200 ljudi. Korčulani su bili poznati po kamenoklesarstvu i
brodogradnji. I danas pišu poeziju u kamenu. Uvjerite se!
Idemo oko starog grada.
Crkva svih svetih iz 1436 godine sa kasetiranim stropom nazvana je
zbog toga korčulanska Sikstinska kapela. Lijepa rozeta i zvonik.
Starinski toalet sa prozorčićem, između
dva bloka kuća sa kanalizacijskim sistemom
koji je koristio slobodni pad u more.
Šetamo duž gradskih zidina, sve su ulice popločane kamenom. Idemo
jedinom ulicom bez skalina do glavnih gradskih vrata od kojih je desno
najstarija kula iz 14 stoljeća, Revelin.
Od glavnih gradskih vrata idemo glavnom uličicom koja siječe grad
napola. Dimenzije starog grada su samo 300x170 m.
Stup iz 15. stoljeća
Gradski muzej-u palači porodice Gabrielis, iz 16. stoljeća. Šetnjom kroz
izložbene prostore ovog muzeja, jedinstvenog na bližem području,
oživljavamo kulturnu i gospodarsku prošlost Korčule od pretpovijesti
do naših dana. U IV. st. pr. Kr. grčki kolonizatori nazvali su Korčulu
Korkyra Melaina, zbog guste borove šume, a Rimljani je nazivahu
Corcyra Nigra.
Gledamo stare amfore i sidra iz 1.stoljeća, kamenicu za
ulje, krilatog lava, starinski lavandin
Najvrijedniji je kameni natpis, lumbardska psefizma, starogrčki
povijesni dokument epigrafskog karaktera iz 3. stoljeća. Sadrži
odluku kojom se reguliraju imovinski odnosi grčkih naseljenika
na Korčuli.
Od početka 15. do sredine 16. stoljeća domaći majstori sagradili su
katedralu sv. Marka na najistaknutijem mjestu u gradu, na vrhu
poluotočića. Godine 1557. orgulje orguljara Colombija postavljene su
u korčulansku katedralu, a oslikao ih je Tintorettov učenik. Sami slavni
Jacopo Tintoretto oslikao je oltarnu palu u korčulanskoj katedrali sv. Marka,
a prikazuje Sv. Marka sa sv. Bartolomejom (Bartulom) i sv. Jeronimom
(Jerolimom), korčulanskim zaštitnicima.
U katedrali je u tijeku generalna proba za barokni festival.
Popločan trg. Desno je kula, navodno rodna kuća Marka Pola, koji je
navodno rođen na Korčuli 1254 godine, a umro u Veneciji. Smatra se
da je ipak samo ovdje bio zatočen nakon pomorske bitke.
Vreo je dan, sunce blješti na kamenu, a čim se uđe u kale,
mračno je i hladno.
Brod dolazi po nas, brzo ukrcavanje.
Kapetan pozdravlja mjesta pored kojih prolazimo.
Pleše se na brodu, a ljudi nam mašu i plešu.
Konačno, evo moje Makarske.
Bio je ovo divan izlet! A nikad ranije nisam bila na Korčuli.
Moja prijateljica još manje, ona nije bila ni u Dalmaciji :)
Post je objavljen 22.09.2017. u 06:09 sati.