Nekad jesam, a nekad i nisam
niti znam tko sam niti gdje sam,
čovjek sam sa sobom često se prepusti
i svojoj bujnoj mašti na volju pusti.
Niti znam tko sam i ne znam ni gdje sam,
dok ne dođem do duhovnog broja osam,
broj osam u beskonačnosti se skriva
i otkriva mi koliko sam stvarno živa.
Tek kada suprotnosti svoje pomirim
mogu svjesno jesam i nisam da živim,
a to sam odavno spretno učinila
i sama sa sobom sam se pomirila.
Maštam da sam vila što ispunjava želje,
potičem ljude na pjesmu i veselje,
svakom tko padne ruku pružim,
sa tužnima se s osmijehom družim.
Nisam ona što za istinu zatvara oči,
jesam ona što će uvijek moći
ići ispravnim putem u ispravnom smjeru
svojim djelima u život vratiti vjeru.
Ima me tako na sve strane svijeta
kuda god pogledam cvijeće mi cvijeta,
a ta ljepota izvire iz ljudi i mene
kuda god moja noga da krene.
Pomirila sam svoje suprotnosti,
lako mi je svakome reći "oprosti",
jesam i nisam u ravnoteži stoje,
moje i tvoje više se ne broje.
Jesam oslonac kome god potreba
dostupne su mi energije neba,
nisam ona koja od života bježi
sve energije mi stoje u ravnoteži.