Dragi moji,
ovaj blog odlučila sam pisati, jer se svakodnevno nosim sa problemima poslodavaca i problemima radnika, minimalno osam sati dnevno ( radno vrijeme ), a ponekad i izvan toga...
Svatko od nas je bio ili radnik ili poslodavac, a neki od nas, (ne)sretni su da su bili i oboje.
Tema je, kao takva svima poznata, ali mozda skupa dođemo do nekih rješenja koja će biti na obostrano zadovoljstvo.
Moje područje rada je ugostiteljstvo i trgovina, a to je upravo ono o čemu se najviše bruji po raznim portalima u ljetnim mjesecima.
Ljeto je na neki način iza nas, a novo će doći prije nego što mislimo, pa zašto ne bismo iskoristili ove tmurne jesenske dane i proučili malo problematiku sezonskog rada gledajući i sa kornera i iz gola i sa centra terena, ne samo sa strane radnika ili sa strane poslodavca?
Ja kao nekakva ''sigurna zona'' često postajem svojevrsni psiholog kako radnicima tako i poslodavcima, i mozda ovdje uspijem predstaviti greške i jednih i drugih i napišem sve ono što im, baš kao pravi psiholog mjesecima pokušavam dočarati i ukazati ali možda na previše pristojan način, pa me mnogi od njih ne shvate i svaka nova sezona postaje sve veća noćna mora.
Radnici viču posla nema, poslodavci viču radnika nema....
Pitate se zašto je tako?
Strpite se, šapnut ću Vam. Znam ja...
Blog neće biti pisan na neki formalni način, biti će baziran na ''priče iza šanka, recepcije, s druge strane kuhinje, s druge strane blagajne..'' - koje bi poslodavci često trebali čuti jer radnici su motor mehanizma zvanog turizam.
Drugi dio bit će pisan iz perspektive poslodavca.
Te dvije strane kao da su u stalnom sukobu, a zapravo je sinergija nuzna i prijeko potrebna.
Pozivam i jedne i druge da me prate i da svojim komentarima pomognemo jedni drugima...
Post je objavljen 11.09.2017. u 13:26 sati.