Marketing
Anarhija vs. hijerarhija
Nakon skoro puna dva mjeseca odmora od airsofta, Plaćenici se opet okupljaju u starim brojkama od 19 boraca. Na inicijativu našeg pukovnika izlazimo na teren na kojem nismo bili od 2012. godine. Taj teren nam zbog nekih pojedinaca i nije ostao u najboljem sjećanju, ali šta je tu je. Anarhija nam se i tada pokazala kao majka reda. U međuvremenu se svašta izdogađalo i sa tom lokacijom i sa tim izbačenima, ali mi Plaćenici smo i dalje tu. Prvu borbu počinjemo u sastavu 8 na 9. Postavljamo Masheve na krajevima puteljka i igramo sa tri života. Ostavljamo snajpere da pokrivaju put, trojka ide lijevo uz zgrade, dok četvorka ide na desni bok kroz rjeđu vegetaciju. Mi na lijevom krilu zauzimamo busije i rješavamo ih jednog po jednog dok nadiru. Pregust je teren i sačekuša je jedini modus operandi. Lagano ih čistimo i guramo naprijed. Rezultat nije izostao.
Sljedeću borbu stižu nam još dvojica zakašnjelih, pa ih dajemo kontra strani pa sad oni broje čovjeka više. Ovu borbu su nam krila promijenila strane, pa mi idemo na desno krilo s Antom kao vodičem. Tu zauzimamo liniju na kraju vegetacije i opet čekamo. Sukladno potrebi prebacujem se sa strane na stranu. Nakon što smo ih poriješavali nekoliko krećemo naprijed i to se pokazalo greškom jer nas mete njihova sačekuša na drugom kraju vegetacije. Vraćamo se nazad i na lijevo krilo. Napreduje se i povlači, da bi u jednom trenutku njihovi ušli u naš Mash s leđa. Bili su prije toga i naši u njihovom Mashu, ali to je još i najmanje bitno. Bitno je vratiti se u trenažu i opet kliknuti u liniji. Najbolji dokaz propusta po tom pitanju, bili su prijateljski killovi koji su uglavnom nasmijali suprotnu stranu. Odradili smo ukupno tri borbe tijekom skoro tri sata, prolili litre znoja i na kraju se veći dio nas prebacio na pivu kod Dede.
Post je objavljen 10.09.2017. u 17:57 sati.