Odgovore koje želiš od mene čuti
Ne očekuj da ih dam
Nema smisla
Jer i njih ćeš uzidati
U temelje svojih predrasuda.
Ne, ne čini ti se da provociram.
Svjesno bih nagrizala
obrazac tvojih vjerovanja
Dok se ne uruši,
Da ga mirna napustiš
I probudiš se ravno usred svoga sna.
Da... sna... jer ljudska vjerovanja tek su san,
A duša je dijete svih snova.
Eto, napokon se smješkaš. Čekaj, ne vjeruješ?
Oh, pa ti misliš da nisam svoja...
Zar tebe ja samo zabavljam?
I na to pitanje odgovor znam.
Trebala si tek laskanje, lijepe riječi,
Jedno spoljnje nadahnuće,
da stimulira i draška tvoje
Unutrašnje prazno biće.
Oh, kako si nesvjesna.
Tu nam se putevi razilaze.
Nema nikakve žalosti, vidim kakva si,
I spram tebe je jedini gubitak
Gajiti osjećaj milosti.