Ne volim male smrti...
svaki me puta udalje...
od mene same.
Živim male živote...
svakodnevno
i dišem,
s osmijehom (trudeći se) uglavnom.
Ne volim male smrti...
sve manje sam ja,
a sve više oni...
hoću li se prepoznati,
nespoznata njima
zaboravljena sebi?!
Zrcalo je varljivi prijatelj
lažnog prepoznavanja,
očajničkog dozivanja,
sebe,
kakva sam nekada bila,
u lažno sjećanje,
projicirno u nepouzdanu sadašnjost...
Ne volim male smrti,
a živim ih,
svakodnevno,
prerastajući zrcalo
lažnih odraza,
sizifovski pozdravljajući:
Dobar dan, živote!
Post je objavljen 08.09.2017. u 17:13 sati.