Marketing
Pitanje No 2
„Hrvatska obrambena industrija pridonosi globalnoj sigurnosti i stabilnosti…Postali smo izvoznik sigurnosti i stabilnosti“ (sic!) izjavio je Premijer na velikoj konferenciji Jutarnjeg lista pod nazivom „Hrvatska obrambena industrija kao izvozni brend“.
Na istom je tragu, veličanju proizvodnje oružja, i general Krstičević koji je na tom skupu izjavio: „Ponosni smo jer je hrvatski vojnik opremljen hrvatskim proizvodima.“
Ja bih radije da smo, primjerice, ponosni što je hrvatski građanin opremljen hrvatskim automobilom, TV prijamnikom, lap-topom ili nekim od ostalih 'čuda' današnje tehnologije. A da ne govorimo o hrvatskoj hrani.
Nažalost u takvom ozračju u kojem se danas nalazi svijet, svaka država se treba naoružavati. Pri tome je svakako dobro da onu opremu koju može sama proizvesti i proizvodi.
No, tvrditi da se proizvodnjom oružja pridonosi globalnoj sigurnosti i stabilnosti je po mom skromnom sudu notorna glupost. To je nažalost samo nužnost koja u krajnjoj konzekvenci nikada neće pridonositi sigurnosti i stabilnosti ni u regiji a kamo li na globalnom nivou. Oružje koje se proizvede treba nekome prodati, a taj ga sigurno neće kupiti da s njim obrađuje, primjerice, oranice i proizvodi hranu.
Jednako tako nitko neće ni proizvoditi ni kupovati oružje a da ga ne misli upotrijebiti. Zašto? Zato što bi u tom slučaju to bio čisti gubitak, a uz to oružje se treba neprestano usavršavati. Zar ćemo ga baciti u smeće da bi imali mjesto za novo?
Da je tome tako, svjedoče svojim ponašanjem svjetske velesile koje svoje ratove za 'uvođenje demokracije' i vode između ostalog i zato da potroše staro, da bi mogli praviti i prodavati novo oružje.
Ostavimo ipak sva ova moralistička naklapanja i mudrovanja po strani i zapitajmo se: da li je pametno na sva zvona objavljivati da ćemo proizvoditi oružje (što to, koliko je meni poznato, radi samo ortodoksna komunistička zemlja – Sjeverna Koreja). Ne bi li bilo mudrije o tome šutjeti, proizvoditi oružje, koristiti ga za naoružanje hrvatske i tuđe vojske, zarađivati lovu kad je već takva 'belosvetska' situacija i sve to raditi u tišini bez halabuke.
Ili pak je sve ovo talambasanje samo jedna politička igra u stilu 'pelješkog mosta', 'reforme školstva', 'reforme zdravstva', 'reforme mirovinskog sustava', 'reforma pravosuđa' i inih 'reformi na papiru' koje vlast provodi već preko četvrt stoljeća?
Ili pak omogućavanje da ponovo i na tom području 'ljudske' djelatnosti ispili neki Veliki Boss (recimo Ivica Nekić), poput recimo Ivice Todorića (ili pak neka Marica), kojeg će onda morati od stečaja spašavati država (točnije građani te države) koja ga je ustoličila?
Ne znam, znate li možebitno vi?
Post je objavljen 08.09.2017. u 12:13 sati.