J. L. Borges: DANAS
Danas bih mogao…
voljeti te kao jučer,
kao sutra,
kao svaki dan.
Danas bih mogao..
otići daleko…puno dalje
no što je vrijeme,
puno dalje no što oči dosežu.
Danas bih mogao
pružiti ruku
niz križaljku zbunjenog
srca
i dotaći zlatnu ribicu za sreću.
Danas bih napokon mogao
probuditi se sretan
kad sam već tebe sanjao
i tvoje usne snom ljubio!
Sve bih danas mogao
jer danas je dobar dan :
za herojski život običnog tempa,
za ljubav i poneki poljubac
što ga tamo daleko
na tvoje čelo
smješta povjetarac
ušuljavši se izmeđ´ zavjesa
nošen mojom željom…
i srebrnom trakom mjeseca
.
Sven Adam Ewin: VJENČANJE
Danas si stara. Danas sam i ja star.Mogao bih te voljeti
Kao jučer. Ne kao sutra. Mi nemamo sutra.
Putujemo na dalek put. Put bez povratka.
Ja sam svoj kofer spakirao. Ti u svoj trpaš
Neke drage stvari svoje mladosti.
Pomažem ti.
Pritiskam ga koljenom
Da ga možeš zakopčati.
E, tako!
Brišem znoj s čela i kažem:
Mila, čuj zvižduk. To naš vlak
Upravo ulazi u stanicu. Odvest će nas
U nepovrat. Vjenčajmo se!
Ti se trgneš,
Ti se prekrižiš,
Ti me dugo gledaš.
Znam,
Slijedi podrugljiva primjedba o malograđanštini,
Ali ti me Iznenađuješ i kažeš: a zašto ne?
Zar se Jose Saramago i Pilar del Rio
Nisu vjenčali godinu dana prije njegove smrti?
Pa Borges!
Sjećaš se kako je to prokomentirao Danilo Kiš:
“Borhes se oženio pred sam kraj života, što je veoma lepo.
To je gest metafizički. Spojiti te dve stožerne tačke jednog života,
Venčanje i smrt, to je skoro kao neka Borhesova novela.“
Uradimo to, mili,
Pođi do koša za smeće,
U hodniku je,
Izvadi naše
Osobne dokumente,
Mislim da su
U plavoj najlon vrećici,
Prekopaj malo,
Hajdemo k matičaru!
Odjednom, bila si sva u bijelom. Odjednom,
Bila si poput anđela. Odjednom sve to skupa
Nije imalo nikakvog smisla.
Ali ja ipak pristajem.
Žurim.
Kad je mogao Borges, može i SAE.
Skidam sa sebe pogrebnu konfekciju.
Ljubavi, je li ona moja košulja na cvjetiće popeglana, pitam je.
Bože, pa nećeš valjda onu s cvjetićima, imaš u ormaru klasičnu.
S prugama.
Uzimam tu. Uvijek je imala više ukusa od mene.
Za vlak se ne bojim, on će nas čekati kao sudbina.
Ionako prometuje po specijalnom voznom redu,
Isključivo za nas dvoje.
Odgodili smo polazak za sat i pol.
Toliko nam treba
Za službenu ceremoniju
I pola sata medenog mjeseca u krevetu.
Pola sata?
Za ime boga!
Da.
Pola sata.
Bit će dosta.
Suludo!
Post je objavljen 07.09.2017. u 12:53 sati.