Prava jesenska glazba.
O samoći.
O tišini.
O dolazećoj hladnoći.
O promjenama.
O svjetlu i o sjeni.
O onom što je bilo.
O haljini boje cigle,
i torbici cvjetnog uzorka.
O mokrome.
O nekom sjećanju,
kojeg se ne mogu sjetiti
a stalno je prisutno.
Samo o toj sjeni.
O tome kad sam bila mala.
O tome kad sam bila velika.
Samo....Lisitza odlično počinje,
ali pušta se i nesmotrenom brzanju.
**************************************************
Ponovo kemo.
Onaj prvi lijek.
Dobro.
Post je objavljen 06.09.2017. u 18:18 sati.