Pred poštovano čitateljstvo polaže se 14 mojih pjesama prema izboru hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga. One su dio većeg opusa koji je nastajao kroz vrijeme, a sada se prilažu kao dio zajedničkog pjesničkog poduhvata petero hrvatskih autora.
Općenito bih mogao reći, da moju poeziju nije moguće u potpunosti razumjeti bez da se ima u vidu cjelina autorova opusa koji je predstavljen u preko 40 volumena. U tom smislu poezija o kojoj je riječ vjerno svjedoči svu našu dramu iz posljednjeg ratnog sukoba i cijeli moj opus se zapravo odnosi na ratna stradanja naroda pa je odatle razumljivo, da sve moje pjesme uglavnom sadrže momente naše kalvarije, ali je ipak moguće izvjestan broj njih izdvojiti kao samostalne cjeline koje govore same sobom, a bez uvida u cjelinu autorova djela i to se događa upravo i sa ovih četrnaest pjesama.
One ne siju vedrinom, niti su optimistične ili bilo kako drugo, nego su jedna velika količina patnje uslijed teških životnih zbivanja koja su pratila Autora na njegovom putu u literaturu. To vrijedi i za moju ranu poeziju koja se također ovdje predstavlja, a koja je objavljena u splitskim “Vidicima” prije više od 40 godina.
Autor je zadovoljan već sa samom činjenicom, da je djelo ugledalo svjetlost dana i da je na taj način otklonio neke jako važne nedoumice koje su se vezivale za njegovo ime. U tom smislu i ovaj moj prilog u zajedničkoj zbirci poezije treba vidjeti kao nastojanje autora, da iznjedri istinski sud o naravi svoga djela pred čitateljskom publikom Hrvatske.