Moćna je efemernost vremena, vječno mjenjajuća slika zbilje. pretvorba jave,
tek stručak istine i uprisutnjenje trajanja. Zaustavljeni u trenutku, na izvorištu puteva ka dolazećoj,
nedohvatnoj Hemeri, ka utjelovljenju dnevne svjetlosti mi sanjamo budućnost.
U vrtlogu svijesti
strogost nježnosti,
nečujna glazba misli,
obred mudrosti,
dar vječnosti
smrtnicima.
Posložena sjećanja, jučer zgusnuto u omamljujuću želju za radosnim sutra.
Misli bliske i daleke, Atlantida, Civitas solis, sve ispisane utopije, Orwellova distopija
odmakom u vremenu postaju razumljive.
Osmijeh, utjelovljena radost, čuđenje i znatiželja,
nedohvatnost dolazećeg,
sreća na ishodištu
vremena.
Volim sjećanja i srcem odapet let ptica odsanjane mladosti.
U raskoši trenutka
utopijsko vrelo,
kristalna kocka
vedrine,
i san u očima.
U sužanjstvu trena ćutimo slobodu, prostor vječnosti, u beskonačnost ubrizgane naše konačnosti.
U ropstvu prolaznosti, bez stega ukorjenjeni u sada čujemo huk prošlosti,
usidreni u životu živimo ljubav.
Dijana Jelčić
slike... Edo Murtić... utopije i distopije modernizma... narodni muzej Zadar