....taj dan nisam dočekala shefa...
Kako je vrijeme prolazilo tijekom dana od one tjeskobe koju sam osjećala ujutro počinjala sam bivati sve više opuštenija i opuštenija i izgarala sam od želje da dobacim već s vrata da dajem otkaz...
Nda..
...nije mi se ostvarilo...
S druge strane, imala sam još vikend za razmisliti...
O čemu?
Obećala sam Jaine da ću ju prijaviti kod sebe i obećanje treba održati, jel da?
U mom slučaju svakako DA!
Vikend mi je bio turbulentan zbog privatnih sranja o kojima ću kasnije tako da je odluka o poštivanju obećanja i dalje stajala uspravno i pravo!
Tu sam nedjelju otišla do yiska i kupila jednu radnu stolicu kakvu već imam i mali stolićak...VISOKOG SJAJA (ne znam sta mi je bilo da uzmem visoki sjaj koji ce nakon par godina izgledati kao visoko sjajno izfgrebano...goFance, ali ponjelo me) za moj radni kutak.
Imala sam pretenciozne kombinacije o zamjeni spavaće i radne sobe no od sitih sam odustala..
Spavaća mi je soba na poprilično hladnom dijelu stana koji se NIKAD ne zagrije koliko treba, a tradna na dijelu stana koji je jebeno bučan pa bi spavanje bilo kakve vrste jednostavno OTPALO, odluka je pala da razrošadiram majušnu radnu sobu.
Bila sam happy jer sam po snizenim cijenama kupila stolicu i stol...u trgovinu dolaze za cca 10tak dana...taman...
Taman za što?
Paaaaaaaa....
Osvanuo je i taj dan...
Ponedjeljak...
Otkazić...
Ovaj puta nisam imala nikakvu knedlu niti iole majušnu mrvicu nervoze u želudcu....
Odlučila sam sve okrenuti na šalu...
Dojurila sam na posao i bila u iščekivanju šefa...
Bila sam, da budemo ziher, u čeki....ahahahahahahaha
Kako je moj stol uz vrata shefovog ureda, to je stvarno svojevrsna čeka....oooo....da!
Napunila sam pušku, nanišanila na ulazna vrata i čekala...
Post je objavljen 05.09.2017. u 09:24 sati.