lako je brojati tuđe gafove,
smijati se tuđoj gluposti,
izrugivati iz tuđih grešaka.
lako je komentirati tuđe felere,
lamentirati o tome kako bi trebalo,
što bi bilo bolje znati iz svog kuta zapećka.
lako je biti pametan nakon bitke
u kojoj se netko drugi borio.
lako je iz udobne fotelje donositi odluke
koje tu istu fotelju neće poljuljati,
još lakše je pljuvati po tuđem radu i trudu,
a pritom ne mrdnuti prstom.
lako je izbjegavati odgovornost
s izlikom nekompetentnosti i tuđe ingerencije.
najlakše je prebaciti lopticu u tuđe dvorište,
pomesti smeće pod tepih
ili ga prevesti na ničije područje.
lako je okrenuti leđa problemu,
zabiti glavu u pijesak,
zažmiriti na jedno oko,
drugim hvatati novi plijen.
puno je teže pružiti ruku bližnjemu
i odlučiti ne biti kvaran i zao.
nije lako biti čovjek.
u svijetu gdje je Vuk bio i ostao Vuk.
bez obzira na trenutne boje dresa koji je odlučio odjenuti
ne trudi se ni prikriti svoju pravu ćud
u ovoj spaljenoj zemlji gdje vlada glad i siromaštvo
veselje su promijenjene ploče i njihovi natpisi
dok svako malo neke nove Zmije izmigolje ispod kamena.
ovdje više nema mira ni za one koji bi u njemu trebali poćivati vječno.
preostaje nam jedino da jedni drugima pružimo ruke
i napokon se otarasimo svih tih hijena koje nas vode
ravno u propast.
Post je objavljen 04.09.2017. u 19:11 sati.